Jučer navečer na Turanjskoj obilaznici kod Karlovca poginuo je 56-godišnji vozač iz BiH, a dvoje mladih, 25-godišnja vozačica i 26-godišnji putnik, teško su ozlijeđeni. Nesreću je izazvao nepoznati vozač koji je pretjecao kolonu unatoč prometu iz suprotnog smjera te pobjegao s mjesta događaja.
Pokušavajući izbjeći sudar, vozač iz BiH izgubio je kontrolu nad vozilom i frontalno se sudario s automobilom karlovačkih registracija. Policija traga za vozačem koji je pobjegao i poziva svjedoke da se jave na 192 ili u Postaju prometne policije Karlovac.
Nesreća se dogodila na istoj cesti na kojoj je poginuo nekadašnji hrvatski nogometni reprezentativac Nikola Pokrivač. Smrtno je stradao u lančanom sudaru na Turanjskoj obilaznici 18. travnja. Nesreću je, kako je tada objavila policija, izazvao 42-godišnji slovenski državljanin, porijeklom iz BiH, koji je automobilom austrijskih registarskih oznaka nepropisno pretjecao preko pune razdjelne crte, što je uzrokovalo frontalni sudar s vozilom u kojem je bio Pokrivač, piše Index.
Stručnjak upozorava na loše projektiranje cesta
Marko Ševrović, predstojnik Zavoda za prometno planiranje Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, na Linkedinu je komentirao aspekt ovih nesreća koji se, smatra, zapostavlja, a tiče se projektiranja cesta.
"Umjesto sigurnijih rješenja poput cesta 2+1, kod nas se i dalje koriste elementi 'budućih brzih cesta' koje se možda nikada neće graditi. Na dionicama projektiranim za 120 km/h (i više), s punom linijom i bez mogućnosti pretjecanja, postavlja se ograničenje od 80 km/h.
Što se onda dogodi? Jedno vozilo vozi 70 ili 80, iza njega se stvori kolona onih koji poštuju pravila, a peti ili deseti auto krene u pretjecanje jer vjeruje da je cesta 'sigurna' za više brzine. Da, to je kršenje pravila, ali nastavimo se praviti da je sve u redu s projektiranjem i da su samo ljudi krivi. Ionako je najlakše zaključiti da vozači trebaju biti savršeni, a ceste ionako već jesu.
Koliko još ovakvih slučajeva treba da se otvori ozbiljna rasprava o standardima projektiranja naših cesta?", napisao je Ševrović.
"Recept za katastrofu ostaje standard"
Citirao je i svoju objavu otprije četiri mjeseca koju u nastavku teksta također prenosimo u cijelosti.
"Zašto 2+1 ceste spašavaju živote kad se rade na obilaznicama.
Brzina, kršenje prometnih propisa, nepažnja... sve su to faktori koji sudjeluju u prometnim nesrećama. Ali ispod površine, ispod svakog naslova u medijima, postoji dublji uzrok koji se uporno ignorira: loš odabir projektnih elemenata ceste. Kao netko tko je veći dio svoje karijere posvetio analizama na području sigurnost cesta u Hrvatskoj i šire, moram reći: recept za katastrofu i dalje ostaje standard.
Gradimo obilaznice i nove ceste s elementima neke daleke 'buduće' autoceste, ali ostaju s dvosmjernim prometom na jednom kolniku, bez razdjelnog pojasa, bez sigurnih zona za pretjecanje. Projektiramo za 120, stavljamo ograničenje 80 i očekujemo da sve funkcionira. A znamo da ne funkcionira. I nije to samo ta jedna nesretna obilaznica. Takvih je sve više. Gradi se i planira još njih, po istom obrascu. Recept isti, rezultat poznat.
Pametnije zemlje već desetljećima koriste 2+1 ceste, s naizmjeničnim trakama za pretjecanje. Ne radi se o luksuzu, nego o rješenju koje prepoznaje stvarne potrebe prometa i vozačkog ponašanja. Na takvim cestama čak je 95 % manje frontalnih sudara.
Hrvatska je usvojila i prepoznala mnoge dokumente i deklaracije u kojima se obvezala da neće raditi ceste s manje od 3 zvjezdice prema iRAP-u, ali nažalost one se i dalje projektiraju i grade.
Kao drugo rješenje koje može funkcionirati i na već izgrađenim cestama (kada je prekasno za nešto popraviti) jest sekcijski nadzor brzine. Jednostavno, ispitano rješenje koje struka već godinama predlaže, ali zbog raznoraznih birokratskih prepreka nailazi na otpor. Imamo i drugih rješenja.
U mnogim zapadnim državama na cestama izvan naselja postoji znak 'Vaša brzina se kontrolira iz zrakoplova'. Dovoljno je tu i tamo nekoga kazniti i stvar funkcionira. U današnje vrijeme dronova, složit ćemo se da tehnologija nije problem, ali birokracija jest. Birokracija koja, pod izlikom da štiti ne znam koga i kakva pravila, u stvari uzima živote zbog tromosti. Tromosti prema promjenama na bolje.
Da, Hrvatska je krenula primjenjivati europske direktive o sigurnosti cestovne infrastrukture, ali najčešće prekasno, kada su ceste već napravljene i izgrađene. Kada je novac potrošen, teško je išta popraviti. Zato je bitno da sigurnost prometa bude integralni dio donošenja odluka kod odabira trasa i projektnih elemenata. Nažalost, taj dio u Hrvatskoj je još uvijek u povojima i stručnjake za sigurnost prometa se zove u pravilu tek kada nastane problem.
Vrijeme je da prestanemo graditi ceste tamo gdje je lakše i prema pustim željama lokalne politike i počnemo ih graditi za stvaran promet i stvarne vozače. 2+1 nije kompromis, nego konkretan iskorak prema sigurnijim cestama koje dugoročno mogu zadovoljiti sve potrebe: i brzinu, i sigurnost, i kapacitet. Ako to i dalje nećemo shvatiti, onda ćemo gledati još mnogo istih tragedija, istih naslova, istih analiza. I to nas, nažalost, više ne bi trebalo iznenađivati", napisao je tada.
