Prije točno 20 godina slavila se pobjeda u Aspenu. S navršene 22 godine Ivica Kostelić tada je iznenadio svijet i sa startnim brojem 64 odnio pobjedu u slalomu. U godini kada se prisjećamo njegovih prvih svjetskih uspjeha i obilježavamo ovu okruglu obljetnicu koja je stavila Hrvatsku na mapu svjetskog skijanja, ovaj izniman čovjek i sportaš iznenađuje nas svojim novim pothvatima – prejedriti Atlantik u “Klasi 40” na regati Transat Jacques Vabre, poznatoj također pod nazivom La Route du café (Ruta kave).
Ruta kave
Transat Jacques Vabre jedriličarska je utrka koja prati povijesnu rutu trgovanja kavom između Francuske i Brazila. Ime je dobila po francuskom brendu kave Jacques Vabre (koji je ujedno i sponzor utrke). Nacrt rute sastavljen je još 1993. godine kako bi se ovjekovječio put klipera (velikih drvenih jedrenjaka s 3 ili više jarbola nagnutih prema krmi) koji su prevozili kavu iz Brazila u Francusku. Transat Jacques Vabre veliki je i važan događaj i organizira se svako druge (neparne) godine. U utrci sudjeluju timovi od po dvoje ljudi a jedriličari se uparuju prema njihovim komplementarnim vještinama, zajedničkim značajkama i tome kako se međusobno slažu.
Brodovi kreću iz luke Le Havre, glavne francuske luke za uvoz kave a za odredište imaju luku Salvador de Bahia u Brazilu, koja je svjetski lider što se tiče uzgoja i izvoza kave. Tako cjelokupna ruta iznosi oko 4000 nautičkih milja.
Odredišne luke su se tokom godina mijenjale tako da su regate prvih nekoliko godina za cilj imale Cartagenu u Kolumbiji, a zatim su se izmjenjivali Salvador de Bahia u Brazilu, Puerto Limon u Kostarici, Itajai u Brazilu a ove godine, na jubilarnom 15. izdanju, odredište regate bit će luka Fort de France na francuskom prekomorskom departmanu, karipskom otoku Martiniqueu.
Na utrci mogu sudjelovati jedrilice (jednotrupne i višetrupne – poput katamarana i trimarana) iz sljedećih klasa: Ultim (višetrupne jedrilice između 21 i 32 metra), Imoca (jednotrupne jedrilice od 18 metara), Multi 50 te Class 40, u kojoj ove godine sudjeluje 45 jedrilica a naš Ivica u timu je s francuzom Callisteom Antoineom. Na cilj su stigli sedamnaesti.
Zadnjih nekoliko godina, posebno nakon što se oprostio od natjecateljskog dijela profesionalnog skijanja, Ivica je svoj sportski i natjecateljski interes prebacio na jedrenje te je već sudjelovao na nekoliko domaćih i inozemnih regata.
A kako je izgledalo jedrenje preko Atlantika, koje zgode i nezgode će ostati zapamćene te kakav je osjećaj bio proslaviti rođendan tokom ove oceanske avanture, Ivica je opisao za Dalmaciju Danas.
Dugo bili među prvih pet
- Jako smo zadovoljni utrkom i ponosni na rezultat, ostvarili smo ono što smo zacrtali prije regate, da budemo među prvih 20, što je relativno visok cilj za naš brod koji je među starijima u floti, a mi također imamo i daleko najmanji budžet pa su nas ostali zezali da bismo trebali dobiti posebnu nagradu za ostvareni uspjeh prema utrošenom dolaru, tako da je cjelokupna regata bila iznad svih očekivanja gdje smo dosta dugo bili među prvih 5, a u jednom trenutku čak dosegli i treću poziciju.
Sama utrka je bila specifična po tome što nije bilo velikih fronti u sjevernom Atlantiku, jedrenje je bilo relativno ugodno sve do Cape Verdea a od Cape Verdea za prelazak na Martinique nije bilo pravih pasata tako da je bilo relativno malo vjetra i relativno sporo, bilo je i jako vruće.
Ono što će mi najviše ostati u sjećanju je jedrenje drugu noć kod obale Bretanje gdje smo morali zbog kontrakurenta ulaziti u plićine i to je za mene s Mediterana kidalo živce - kad moram negdje prolaziti gdje imam metar ispod kobilice i gdje su stijene oko mene - to mi je bilo strašno, ali nije bilo alternative jer ako se izađe van na otvoreno more tamo je kurenat puno jači i ne može se napraviti ništa, tako da smo od ove odluke zapravo i profitirali ali to ću još dugo pamtiti. Također, drago mi je da tu na cilju ima nekog iz Hrvatske, to mi je upotpunilo regatu.
Eto, došli smo na Martinique i čuli da stanje javnog reda i mira nije baš najbolje ali mi to, odavde iz marine, za sada još ne osjećamo i sve je onako kako smo zamišljali - zeleno, toplo more, lijepa atmosfera i drago mi je da ću barem jedan dan moći odvojiti da malo uživam na Martiniqueu.
"Svaki dan je isti"
Rođendan na oceanu je bio zanimljiv zbog toga što ja inače ne slavim rođendane (svoje), ali ovaj put je bilo posebno jer nam je bilo stvarno dosta monotono, svaki dan isto, ocean je jedna velika pustinja, sunce napravi svoj krug, ti tjeraš brod i tako ukrug, svaki dan je isti, a nismo ponijeli ni filmove za gledat niti knjige za čitat - tu smo napravili loš izbor, tako da smo s rođendanom iskoristili priliku da razbijemo tu monotoniju. Imali smo još jednu čokoladu i par rižinih krekera koji su nam ostali pa smo stavili tu čokoladu između krekera i to nam je bila torta, zaboli smo vilicu i na vrh stavili malo papira koji smo zapalili i to je bila svijeća a poseban poklon je bio kompot od krušaka i tome smo se jako veselili.
Zapravo me je taj rođendan podsjetio na to da treba uživati u malim stvarima. I općenito jedrenje, prelasci velikih udaljenosti, boravak u prirodi - to te uvijek podsjeti da uživaš u malim stvarima, da cijeniš sitna zadovoljstva i da su ona zapravo puno veća nego što ti se to čini u nekakvoj civilizaciji gdje do tih zadovoljstava možda možemo prelagano doći i onda više ne vidimo njihovu vrijednost.
Martinique
Otok Martinique (Martinik) je prekomorski departman i jedinstveni teritorijalni dio Francuske, a samim tim i sastavni dio Francuske Republike, što ga čini posebnim, i najudaljenijim, teritorijem Europske Unije. Za valutu ima euro, a jedini službeni jezik je francuski, uz koji otočno stanovništvo većinom priča i lokalni martinikanski kreolski. Smješten na Malim Antilima, dio je Karipskog otočja (povijesno znano kao Zapadnoindijski otoci), na istoku Karipskog mora, sa površinom od 1.128 kvadratnih km i populacijom od 374.859 stanovnika. Nalazi se sjeverno od Svete Lucije, sjeverozapadno od Barbadosa i južno od Dominike, između Karipskog mora i Atlantskog oceana.
Martinique je brdoviti otok te se na sjeveru ističe vulkan Mont Pelee čija je erupcija 1902. godine usmrtila između 26 i 28 tisuća ljudi, kompletno uništivši tadašnji glavni grad St Pierre. Zanimljivost je da je u toj erupciji preživio samo jedan čovjek, zatvorenik u zatvoru. Od tada, glavni grad na otoku je Fort de France, u kojem živi većina populacije.
Kao i ostali karipski otoci, Martinique je popularno odredište za odmor te nudi bezbrojne pješčane plaže, toplo tropsko vrijeme kroz cijelu godinu, bujnu vegetaciju i prašumu u unutrašnjosti otoka, zouk ritam, lokalne kulinarske specijalitete nastale pod utjecajem afričkog identiteta pomiješanog s karipskim egzotičnim voćem i začinima te kokosovim mlijekom, a najpoznatiji je po proizvodnji (i konzumaciji) ruma te se na svakom koraku može pronaći jedna destilerija. Najpoznatiji brendovi su Clement, J.M., Trois Riviers, Depaz i La Mauny.
Nadamo se da će po dolasku i okončanju natjecateljskog dijela utrke sudionici regate Transat Jacques Vabre uspjeti istražiti neke od posebnosti ovog otoka, iako je zbog Covid pandemije i povezanih restrikcija doček sa zabavnim programom na doku otkazan a otok stavljen pod policijski sat tokom večernjih i noćnih sati.
