– Rekli su mi da mi je sin umro trenutno. To nije točno. Moj sin nije umro trenutno, on je umirao. Ostavljen je kao pas, bez pomoći, od 15.30 do 17.30 sati. Marinko Knežević je Jošku Klariću rekao da ga je oko 17.30 vidio i da se još micao, bio je živ. Da netko ne pošalje pomoć šest sati, to me boli! U 18.10 pokojni Gabrijel Skočić je razgovarao s DVD Tisno. Razgovor je trajao 2:19 minuta, a do danas se ne zna s kim je razgovarao i tko je bio na telefonu! Vatrogasci nisu stradali u 15:08, kako se krivo utvrdilo prvim očevidom, nego kasnije. Jer da je tako, kako bi stradali Ante Juričev-Mikulin mogao u 15:20 nazvati svog oca i reći mu da se nalaze u okruženju – kazao je Igor Marinović, otac Ivana Marinovića, jednog od dvanaestorice vatrogasaca poginulih prije deset godina na Kornatu, na ponovljenom suđenju Draženu Slavici koje je u ponedjeljak nastavljeno u Zadru, prenosi ŠibenikIn.

Premda kritičnog dana nije bio na mjestu događaja, Marinović je pred sucem Borisom Radmanom svjedočio o svojim saznanjima i okolnostima pogibije njegova sina i ostalih vatrogasaca, pozivajući se na dokumentaciju iz sudskog spisa, ali i na rezultate vlastite istrage koju je proveo uz pomoć GPS-a i dvojice vatrogasaca iz Zablaća koja su 30. kolovoza 2007. bila na mjestu događaja. Zbog takvog načina ispitivanja svjedoka branitelj Dražena Slavice Čedo Prodanović uložio je prigovor uz opasku da svjedok nije vještak i da odgovara hipotetički na temelju vlastite interpretacije dokaza iz spisa.

– Uvjeren sam da je požar, u kojem su stradali vatrogasci i moj sin, izazvan curenjem goriva iz rezervoara helikoptera. Teorija po kojoj je njihovo stradanje izazvalo gorivo iz kanistra i rezervoara vatrogasnih pumpi, tzv. patkica, koje su nosili, ne drži vodu, jer je kanistar od mjesta stradanja Gabrijela Skočića bio udaljen između 150 i 170 metara. Helikopter je imao probušen rezervoar iz kojeg je puštao kerozin. Iduća dva dana, što se vidi i iz dokumentacije, nije punio više od tisuću litara goriva – dodao je Igor Marinović te predložio sudu da za svjedoka pozove Antu Vukušića iz Tisnog koji je u vrijeme tragedije bio zadužen za telefon u DVD Tisno te da ga sasluša jer je on najvjerojatnije zadnji razgovarao s pokojnim Skočićem.

Marinović je također istaknuo da policijski zapisnik s očevida tragedije sadrži brojne nepravilnosti i činjenične pogreške kao što su potpuno krivo utvrđeno mjesto iskrcavanja trinaestorice vatrogasaca na Kornatu te mjesta gdje su pojedini vatrogasci pronađeni. Primjerice, prema fotografijama HGSS-a od 30. kolovoza, mjesta gdje su pronađeni stradali Marinović, Ante Crvelin i Hrvoje Strikoman potpuno su drukčija od mjesta iz policijskog očevida provedenog dan kasnije, prenosi ŠibenikIn .

– Tijela Marinovića i Crvelina su zamijenjena, a tijelo Strikomana je jednom 50 metara gore, a drugi put 50 metara dole. To nije slučajno. To nije greška instrumenta – kazivao je Marinović potvrđujući prethodno svjedočenje Josipa Klarića da su tog dana nad Kornatom bila četiri, a ne dva helikoptera tipa MI-8. Imali su oznake 202, 204, 212 i 213. Za helikopter 213 u istrazi se nigdje ne navodi da je taj dan letio, iako je zabilježen u knjizi letenja. Za helikopter 202 je rekao da je bio oštećen, a za 212. kojeg je, po Marinoviću, vozio zapovjednik Buljević, bio je svjedok stradavanja vatrogasaca, no Buljević je o tome dao lažni iskaz, uvjeren je Marinović.