Kad je 1960. John F. Kennedy na američkim predsjedničkim izborima pobijedio daleko iskusnijeg, premda samo pet godina starijeg, Richarda Nixona, analize rezultata izbora potvrdile su da je za Kennedyjevu pobjedu presudna bila činjenica da je, zahvaljujući televiziji koja je tih godina ušla u svaku kuću, široko biračko tijelo po prvi put imalo priliku vidjeti kandidate uživo. Visok, zgodan, dostojanstvena držanja, k tome preplanuo jer se uoči tv sučeljavanja vratio sa skijanja, demokratski kandidat Kennedy naprosto se više svidio biračima od neatraktivnog liberala Nixona.
Status najzgodnijeg premijera
Premda ćemo se svi složiti da su moral, inteligencija, znanje presudni za uspjeh, fizički izgled, očito, nije zanemariv, točnije u suvremenom svijetu koji glorificira mladost, ljepotu i ambicioznost sve je važniji, nerijetko i najvažniji faktor. To je posebno prisutno (vidljivo, mjerljivo i znanstveno dokazano brojnim istraživanjima) u svijetu biznisa, a taj se trend sve češće potvrđuje i u politici. Francuzi ne poriču da su mladost, strastvenost i privlačna vanjština pomogli aktualnom predsjedniku Emmanuelu Macronu da pobijedi na izborima, a Kanađani se ponose što je njihov naočiti premijer Justin Trudeau miljenik milijuna žena diljem svijeta. Ipak, ovih dana njegov status najzgodnijeg premijera na svijetu ozbiljno je ugrozio Pedro Sanchez, novoizabrani španjolski premijer, kojeg mediji uspoređuju s Georgeom Cloonyjem i Caryjem Grantom, najzgodnijim muškarcima u povijesti filma, glumačkim ikonama par excellence.
Markantan, pravilnih crta lica, naočit, vitak i visok gotovo dva metra, lijepo oblikovanih mišića koji odaju bivšeg sportaša, Sanchez je osvojio mnogo više birača nego što je to itko očekivao. Unatoč tome što je 2016. bio otpisani politički kadar (bio je smijenjen s mjesta predsjednika stranke 2016. godine), Sanchez je pokazao borbenost, hrabrost, za neke možda i pretjeranu ambiciju i samouvjerenost, i trijumfalno se vratio u političku borbu 2017., a nedavno uspio smijeniti donedavnog predsjednika PSOE Mariana Rajoya i ponovo osvojiti vlast. Istina, s premalo mandata, pa sad traži koalicijske partnere kako bi formirao vladu, no izborio je novu šansu. Birači, očito, vole borbene, mlade lavove, samouvjerene sportske tipove koji na putu do uspjeha ne odustaju.
Imamo li mi takvog političara? Pitanje je doista samo retoričko, jer politička karijera i osobnost Pedra Sancheza neodoljivo podsjećaju na onu šefa našeg SDP-a Davora Bernardića. Obojica su zgodni (Bernardić s trodnevnom bradom izgleda mnogo modernije, a izgubio je i rigidni izraz političara koji glumi strogoću), gotovo jednako visoki, ženama strašno seksi, bivši sportaši, košarkaši, što govori o njihovom zdravom životu i natjecateljskom duhu, obrazovani (Sanchez je ekonom s doktoratom, Bernardić fizičar na putu da stekne doktorat iz ekonomije), a odlikuje ih ista ustrajnost, tvrdoglavost i samopouzdanje. U političkoj borbi Bernardić čak ima nešto bolji rezultat: dok je Sanchez u vlastitoj stranci 2016. doživio veliki poraz i bio smijenjen s mjesta predsjednika PSOE, Bernardić čvrsto drži svoju poziciju na čelu SDP-a iako su mu neistomišljenici u stranci u nekoliko navrata prijetili smjenom.
Pravi test parlamentarni izbori 2020.
Birači su Sanchezu dali drugu šansu, vjerujući da će ih mlad, strastven, demokratski - i zgodan! - premijer povesti u bolju budućnost. Hoće li vjetar u leđa koju je socijaldemokracija u Europi dobila s novim španjolskim premijerom doprijeti i do naših prostora, pokazat će uskoro izbori za europski parlament, a pravi test bit će parlamentarni izbori 2020. Do tada, na Bernardiću je da nas uvjeri da i naši socijaldemokrati imaju snage, znanja i volje za velike promjene koje će nam svima osigurati bolji i kvalitetniji život, a državi dostojanstvo. Aduti koji su pomogli španjolskom Mr. Zgodnom, i u njegovom su rukavu. Mnogim Hrvaticama Davor Bernardić naprosto je – bezobrazno zgodan!
