– Mogu reći da smo mi, kolega Damir Palada i ja, iz Stožera za obranu Brodotrogira ostali totalno razočarani i nezadovoljni nakon jučerašnjeg sastanka. Nekako ispada da se nemamo za što dalje boriti… – kazala nam je Ljiljana Geić, pojašnjavajući svoj dojam o razgovorima oko budućnosti trogirskog škvera i nekih 400-tinjak radnika.
– Jučer su legle plaće za 70-ak ljudi jedne sestrinske tvrtke, BT Cruise, koji su do sada redovito primali plaće. Međutim, plaće za prosinac još nisu dobili radnici glavne firme, BT d.d., njih oko 60; oko 110 radnika HBT-a i 20-ak preostalih radnika iz Hull d.o.o., firme koja je u stečajnom postupku. Pokušat ću vam preciznije pojasniti jer se i meni ponekad ‘zamanta’ od svega, iako dobro znam o čemu se radi. Od onih 110 ljudi iz HBT-a, njih 74 je potpisalo ‘posudbu’ za Cruise prije mjesec ili dva, kako tko. I oni su trebali jučer dobiti plaću, ali ne, oni će je možda dobiti idući tjedan kao i radnici BT-a.
Svi radnici HBT-a su za srpanj, kolovoz i rujan dobili minimalac preko AORT-a (Agencije za osiguranje radničkih tražbina) kada je poslodavac sebe ovršio zbog neisplate plaća i od tada je firma u blokadi. Ostalo je, znači, 36 radnika koji nakon ona tri minimalca tri mjeseca nisu dobili apsolutno ništa! Jučer, na sastanku, direktor Tramontana nam je obrazložio ovako: sve zaostale plaće i otpremnine te možebitne buduće otpremnine bit će isplaćene kada država odobri kredit vlasniku Brodotrogira. Ali to će se dogoditi tek kad Brodotrogir plati sva dugovanja koja ima, a to će pak vlasnik napraviti, barem je tako obećano, tek kada proda Marinu, tj. SCT d.o.o. Dakle, puno je tih uvjeta koji se moraju zadovoljiti da radnici dobiju svoje plaće, radnici su na izmaku strpljenja. Što kad krenu stizati ovrhe, banke će im ukinuti dozvoljeni minus, oni koji imaju djecu koja idu u školu, fakultet… što im je raditi!? – kaže Ljiljana Geić.
A što se tiče otpremnina, dodaje da je gospodin Mateo Tramontana kazao je da je sindikat tražio nemoguće u pregovorima za novi kolektivni ugovor i da su zbog toga morali raskinuti postojeći te su počeli koristiti Granski KU iz 1996.g.!
– Istina je malo drugačija. KU su raskinuli zbog predstečaja i loše financijske situacije. SMH im je poslao demanti, tj. dopis da nisu imali pravnog razloga za raskid KU. Naravno, nisu uvažili mišljenje sindikata već su donijeli izmjene Pravilnika za isplatu plaća za Brodotrogir d.d. Naravno, takav novi pravilnik su počeli primjenjivati i na “sestrinske” firme. Izuzetak su bile, pogodite koje!? Naravno SCT i Adria Docks d.o.o.!
Taj Granski KU je van funkcije ali, ajde, recimo da nije, po njemu je osnovna plaća 1.000 kn i to su objeručke prihvatili, međutim nisu išli za tim da u istom članku piše kako se osnovica usklađuje s porastom troškova života. Ili ONI smatraju da se troškovi života nisu ništa povećali od 1996.godine!? Za njih je, ipak, najvažnije iz tog KU da nisu propisane otpremnine radnika pa moraju koristiti one prema Zakonu o radu. Sindikat je pozvao inspekciju rada i oni su utvrdili da je sve po propisima. Čini mi se da su našli neke male greške ali po inspektoru isplata plaća i otpremnina je prema svim propisima – kaže Ljiljana Geić, koja tvrdi kako postoji problem i s restrukturiranjem…
– Program restrukturiranja nije ispoštovan, no o tome danas nitko u institucijama ne želi govoriti ni problematizirati, svi su oni na ‘ti’ s Dankom Končarom. Kad je kupio Brodotrogir 2013. godine obvezao se ostaviti posao gradnje novih brodova na 60 posto površine škvera, a on se bazirao na remontu i marini. Ali kako je 2018. godine isteklo pet godina za program restrukturiranja, a Končar od vlasnika pola škvera postao vlasnik 95 posto Brodotrogira, tako je sve krenulo nizbrdo. Ima tu i nešto objektivnih okolnosti, istina, ali mogu reći da mi je dojam nakon sastanka kako moramo biti sretni jer da nije bilo gospodina Darka Končara, škver ne bi postojao još prije par godina… Sarkastična sam, naravno – zaključuje naša sugovornica.
A sastanak je održan u gradskim prostorima u Trogiru (nije se išlo u obilazak Brodotrogira), na poziv gradonačelnika Ante Bilića kako bi se pokušala čim prije riješiti situacija u brodogradilištu. Direktor Mateo Tramontana je nešto optimističniji jer kaže da vlasnik ima kupca za marinu, no dinamika tog posla, od kojeg ovisi kredit pa posljedično isplata plaća, nije ona koja bi zadovoljila radnike. Smatra kako većina radnika ipak prima plaće, a nema garancija da će biti posla niti za one koji ostaju, pogotovo zbog korone. Optimističan se činio i Zvonimir Novak, pomoćnik ministra gospodarstva i održivog razvoja, također apostrofirajući činjenicu da od 400-tinjak zaposlenih njih 36 ne prima plaću, dok svi drugi primaju iako s nekim umanjenjem ili zakašnjenjem, a da dio ljudi ima i iznadprosječne plaće… Novak je na sastanku doznao, barem tako kaže, kako su se isplate otpremnina odvijale po zakonu.
