Hrvatska je bogata arheološkim ostacima, gotovo do mjere da je možemo nazvati zemljom arheoloških ostataka.

Nažalost, još uvijek nismo uspjeli materijalizirati potencijal koji imamo, a da bi se to promijenilo, bore se hrvatski arheolozi diljem svijeta. Jedan takav događaj se trenutno odvija u Londonu. Od ovog tjedna pa sve do sredine prosinca održat će se serija predavanja pod nazivom “Jadranske veze”, kojom će se svijetu pokušati približiti što to Jadran nudi.

O tome, ali i svakodnevnim temama smo porazgovarali s hrvatskom arheologinjom dr. sc. Majom Miše, koja živi i radi u Londonu. Maja nam je otkrila što se to događa u Velikoj Britaniji, ali i dala svoj osvrt na hrvatsku arheologiju.

U Londonu se održavaju predavanja o Jadranu i onome što nudi arheologija ovog područja. Što nam možete reći o tome?

– Od 2. listopada do 11. prosinca na Institutu za klasične studije (Institute of Classical Studies) održava se serija predavanja pod nazivom “Jadranske veze”, u kojima sudjeluju arheolozi iz Italije i Hrvatske.

Prof. Anna Gamberini sa Sveučilišta u Bologni će predstaviti svoja istraživanja u Marche regiji u Italiji i Phoinike u Albaniji, zatim dr. Vedran Barbarić s Filozofskog fakulteta u Splitu će dati pregled jadranskih veza tijekom prapovijesnih razdoblja, s naglaskom na posljednje tisućljeće pr. Kr.

Dr. Irena Radić Rossi sa Sveučilišta u Zadru će predstaviti svoja bogata istraživanja jadranskog podmorja, te projekt o jadranskim pomorcima i brodograditeljima, te na kraju Jurica Bezak iz Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu, Odjela za podvodnu arheologiju će održati predavanje o podmorju Palagruže te koliko je ovaj mali otok bio važna poveznica u jadranskim pomorskim putovima.

Ciklus predavanja “Jadranske veze” odvija se pod pokroviteljstvom Instituta za klasične studije, ali i dio su mog trenutnog projekta “Economy of Pre-Roman Adriatic communities” koji se odvija na Institutu za arheologiju University College London. Tijekom prvog predavanja ciklusa «”Jadranskih veza” predstavila sam rezultate svojih dosadašnjih istraživanja o formiranu prvih organiziranih keramičkih obrta na dalmatinskim otocima u grčkim polisima Issi (Visu) i Faru (Starom Gradu na Hvaru).

Što će gosti doznati o našoj arheologiji?

– Antički Mediteran uvijek je privlačio istraživače povijesnih znanosti. Međutim, ta istraživanja su više bila, te još uvijek jesu, usmjerena na istraživanje zapadnog Mediterana, Španjolske i Francuske i zapadne Italije, ili pak istočnog Mediterana i Levanta, dok je Jadranska regija, iako se nalazi u centralnom Mediteranu nekako ostavljena po strani. Moguće je da je tome uzrok različitost jadransko-jonske regije, različitost jezika, koje su dovele do manjka komunikacije među istraživačima obiju obala Jadrana, a samim time i fragmentarnosti cjelokupne slike o antičkom Jadranu.

Upravo je cilj ciklusa predavanja da promijenimo tu sliku, damo vidljivost istraživačima antičkog Jadrana i da promijenimo sliku o regiji kao periferiji antičkih mediteranskih kulturnih i trgovačkih putova.

Koliko je hrvatska arheologija prepoznata u svijetu? Nadaleko je poznata naša povijest, pogotovo antička, ali uvijek se stvara dojam da smo malo postigli. Što mislite o tome?

– S obzirom na ograničena financijska sredstva koja se izdvajaju za znanstvena arheološka istraživanja, hrvatska arheologija zaista je prepoznata u svijetu. Mislim da su hrvatski arheolozi prepoznali važnost međunarodnog povezivanja i suradnje. Međutim, ono što bi se trebalo više raditi je vidljivost. Naši znanstveni časopisi, usprkos dvojezičnosti i objavi radova na engleskom i hrvatskom jeziku i otvorenom pristupu, malo se na žalost čitaju izvan Hrvatske.

To nije samo isključivo odgovornost na urednicima časopisa, već i na kulturi čitanja časopisa koji imaju veliki “impact factor” među znanstvenicima u svijetu, a da bi se to postiglo, odnosno da bi riješili tu prepreku, smatram da bi naši časopisi se trebali otvoriti prema međunarodnim uredničkim odborima i prihvaćanju radova stranih znanstvenika. To bi, vjerujem podiglo vidljivost istraživanju ne samo Jadrana i antike, nego cjelokupne hrvatske arheologije.

Koliko Hrvatska ulaže u arheologiju i srodne znanosti?

– Već dugo nisam u Hrvatskoj da bih mogla odgovoriti na ovo pitanje. Međutim, vjerujem da ne dovoljno, odnosno da potencijal arheologije kao znanosti nije prepoznat. Naime, arheologija je jedna od rijetkih znanstvenih područja koja može surađivati s različitim znanstvenim disciplinama od prirodnih znanosti do humanistike.

Arheolozi u svijetu već dugi niz godina prilagođavaju znanstvene metode koje se koriste u prirodnim znanostima u analizi arheološkog materijala. To, na žalost, još nije prepoznato u Hrvatskoj, te bi svakako u budućnosti trebalo više raditi na toj suradnji i razvijati granu arheološke znanosti. Koliko mogu primijetiti, u Hrvatskoj se arheologija i arheološka iskopavanja vide i dalje kao pomoć u turizmu i obogaćivanje turističke ponude.

Što je u redu, ali arheologija ima puno veći potencijal. Ona je znanost koja pokušava odgovoriti na pitanja kako su ljudi živjeli u prošlosti, od svakodnevnog života do ekonomije, što je cilj mog projekta. Ako su znanstveni rezultati potvrdili antičku proizvodnju vina i maslinovog ulja na otocima Visu i Hvaru, vjerujem da taj podatak može pomoći lokalnim vinarijama i proizvođačima maslinovog ulja u brendiranju suvremene proizvodnje na tim otocima.

Što mislite o aktualnoj situaciji u splitskoj staroj gradskoj jezgri? Događa li se tamo devastacija?

– To je i dalje pitanje kako vidimo arheologiju. Arheologija nije samo ruševine, odnosno ostaci antičke arhitekture. Devastacijom splitske povijesne jezgre, kao i drugih arheoloških lokaliteta, ne ruše se samo vidljivi ostaci, već zauvijek gubimo vrijedne podatke o tome kako su ljudi živjeli unutar splitske stare jezgre, koja nije samo Dioklecijanova palača. Splitska stara gradska jezgra i njena 17-stoljetna povijest je neiscrpan izvor podataka o tome tko su bili ljudi koji su u njoj živjeli, kako su živjeli, što su proizvodili, što su jeli… Nažalost, dok to ne shvatimo, svakom novom devastacijom gubimo mogućnost da budemo bliži tim odgovorima.

Splitska stara gradska jezgra je i arheološki lokalitet i da, svakom novom intervencijom u njoj, arheolozi bi trebali biti uključeni. S time više, što grad Split ima, jedini u Hrvatskoj, dva arheološka muzeja, od kojih Arheološki muzej u Splitu dogodine slavi 200 godina od osnutka.

O projektu «Economy of Pre-Roman Adriatic communities (EPRAC)”

Projekt EPRAC se odvija na Institutu za arheologiju University College London, jednom od tri najutjecajnija arheološka instituta na svijetu, uz suradnju s Missouri University Research Reactor centrom, najpoznatijim svjetskim centrom za geokemijske analize na arheološkom materijalu, te hrvatskim muzejima Arheološkim muzejom Split, Muzejom Starog Grada, Muzejom Grada Kaštela, Dubrovačkim muzejima, te Filozofskim Sveučilištem u Splitu, Sveučilištem u Zadru i Hrvatskim restauratorskim zavodom, Odjelom za podvodnu arheologiju u Zagrebu.

Cilj projekta je rekonstrukcija antičke pomorske trgovine u Dalmaciji, kao i dati odgovor o antičkoj ekonomiji pomoću analize amfora, koje su u antici služile za pakiranje i izvoz tzv. tekućih roba (vina i maslinovog ulja). Da bi dali odgovore na ta pitanja, u projekt su uključena nalazišta amfora s 15 lokaliteta uzduž dalmatinske obale i zaleđa, kopnena i podmorska nalazišta, te je primijenjen multidisciplinarni pristup koji uključuje arheološke analize kao i kemijskog, mineraloškog i petrografskog sastava glina iz kojih su napravljene amfore. To nam omogućuje da identificiramo radionice amfora u antičkoj Dalmaciji, ali i da pratimo njihovo «kretanje» – analizom amfora iz podvodnih nalazišta antičkih brodoloma te njihovo konačno odredište na naseljima domorodačkih željeznodobnih zajednica na kopnu i otocima. Jednostavnije rečeno, odgovoriti na pitanje jesu li Issa i Far proizvodili vino i maslinovo ulje te jesi li izvozili svoju «robu» lokalnim željeznodobnim zajednicama Liburna i Delmata i jesu li one bile uključene u antičke trgovinske veze, i konzumirale vino i maslinovo ulje. Prvi rezultati su dali pozitivan odgovor. Osim toga pokazali su da su Issa, Far, ali i Liburni i Delmati imali direktne veze s radionicama amfora iz šire jadransko-jonske regije. Rezultati su dali znanstvene potvrde i novu sliku o povezanosti Dalmacije s ostatkom Mediterana u antičkom razdoblju.

U suradnji s odsjekom za arheološke i forenzičke studije (Archaeological and Forensic Science) Sveučilišta u Bradfordu, napravili smo analize organskih ostataka na amforama iz podmorja, te su nam preliminarni rezultati potvrdili da su se vino i ulje prevozili u tim amforama.
Projekt je financiran od strane Europske komisije (H2020-MSCA-IF) i Američke nacionalne znanstvene zaklade (US National Science Foundation).



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime