Između rijeka Trigno i Biferno, nedaleko od Jadrana, u gradovima Acquaviva Collecroce (Kruč), San Felice del Molise (Filić) i Montemitro (Mundimitar) - živi zajednica moliških Hrvata. Vjerojatno najmanja jezična manjina u Italiji.
Stigli su „s one bane mora“ (s druge strane mora) tamo negdje oko petnaestog i šesnaestog stoljeća, kako bi izbjegli osmansko napredovanje na Balkanu. "Schiavoni", kako ih je lokalno stanovništvo preimenovalo, utočište su našli s druge strane Jadrana, u većinom opustošenim zemljama nakon strašnog potresa 1456. i epidemije kuge. Tijekom stoljeća sačuvali su jezik zvan "na-našo", drevni slavenski dijalekt porijeklom iz Dalmatinske zagore.
Eto, malo povijesnog gradiva od mene. Tek toliko za Sjedni 2!
Jedna riča na dan, to me privuklo na stranici Sportello linguistico Croato di Montemitro (recimo, desk ili platforma za hrvatski jezik). Lingvističke službe za pomoć usmjerene su na zaštitu i unapređenje povijesnih jezičnih manjina, stvarnog bogatstva nacionalne baštine. Cilj je osigurati usmenu i pismenu upotrebu manjinskih jezika u kontekstu administrativnih, socijalnih, kulturnih i njihovo širenje putem masovnih medija.
Zanimalo me tko radi te svakodnevne postove JENA RIČA NA DAN, pa me je naš prijatelj Lorenzo Blascetta uputio na jednu od tri divojke.
I lipo sam nazvao Serenu Miletti da mi malo ispriča o tome. Odmah sam znao kako će me osloviti: Ciao Goran! A oni to tako simpa naglase da se čovik osjeti kako smo prijatelji dugo vremena, pa smo se našli negdje na zidiću.
Evo što mi je Serena rekla kad sam je upitao da mi nešto kaže o postovima Jedna riča na dan:
- Deskovi za hrvatsko-moliški jezik aktivni su u općinama Acquaviva Collecroce (Kruč), San Felice del Molise (Filič) i Montemitro (Mundimitar). Mundimitar je jedna "hrvatska jezična manjina" u Molizeu, zajedno s druga tri grada: Kruč, Filič i Tavela. Tamo gdje su naši gradovi mi govorimo na-našo, jednim starim jezikom koji su nam donijeli naša čeljad, kada su došli iz one bane mora, 500 godišti naza.
Koliko ljudi još govori na-našo?
- Danas je ostalo jako malo ljudi koji još govore na-našo. Iz tog razloga Sportello linguistico Croato, zajedno s drugim udrugama, žele oživiti taj naš stari jezik ali i tradiciju, kulturu – tako da bude prepoznatljiva i u svijetu.
Jena riča na dan. Tko to priprema, radi?
- Nas tri divojke; Sara Pasciullo, Maria Teresa Piccoli i ja. Cilj nam je vratiti naš jezik, a i pomoć našim ljudima. Prije dvije godine tiskan je jedan rječnik u kojemu se mogu naći naše riječi na talijanskom. Sada, u vrijeme korone, imamo malo više vremena i za Facebook, i pišemo o svemu onom što se zbiva u našem gradu. I iz tog razloga smo opet počeli objavljivati "jena riča na dan", a to je počelo prije šest godina. Svake dvije nedjelje nađemo se i dogovaramo koje ćemo riječi izabrati, pa onda učinimo jedan video gdje pokažemo jenu riču na-našo, kako se piše i kako se izgovara. Naravno, to se komentira. Važno e da se ne zaborave.
A postoji „opasnost“ od zaborava?
- Nastojimo da se ne zaborave. Puno mladih ljudi ide na školovanje u druge, velike gradove i često tamo ostaju. A riječi, jezik se gubi. Možemo mi još puno toga uraditi - rekla mi je Serena Miletti, koja se potrudila isti dan napraviti nekoliko fotografija Mundimitra.
U nastavku pogledajte kako izgleda jena riča na dan.
