Na ovogodišnjem 47. Međunarodnom sajmu turizma u Beogradu promoviran je kao turistička atrakcija hotel Vilina Vlas, objekt poznat po mračnoj ratnoj prošlosti.
Smješten kod Višegrada, hotel je tijekom rata 1992. godine služio kao logor i mjesto mučenja, gdje su, prema svjedočanstvima i međunarodnim izvješćima, zatočene bošnjačke žene i djevojčice sustavno zlostavljane i silovane.
Unatoč toj povijesti, organizatori sajma, koji se održao od 19. do 22. veljače, u okviru turističke ponude u Beogradu predstavili su Vilinu Vlas kao potencijalnu turističku destinaciju, što je izazvalo oštre reakcije dijela javnosti i institucija, piše Nova.rs.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini osudila je promociju, nazivajući je "sramotnim činom" i uvredom prema žrtvama ratnih zločina, te podsjetila da Vilina Vlas simbolizira nasilje nad ženama i djecom tijekom rata.
Oglasio se i REKOM, regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava počinjenim u bivšoj Jugoslaviji od 1. siječnja 1991. do 31. prosinca 2001.: "Tijekom 1992. godine u hotelu Vilina vlas žene su bile zatočene i silovane. O tome postoje svjedočenja preživjelih, izvještaji međunarodnih tijela i sudski postupci. Pred Sudom Bosne i Hercegovine pravomoćno je osuđen Željko Lelek za zločine protiv čovječnosti počinjene na području Višegrada, uključujući i silovanje žene u hotelu Vilina vlas".
U njihovom priopćenju spominje se i Dragoslav Bokan, koji je kao osnivač i zapovjednik paravojne formacije "Beli orlovi" bio povezan s ratnim događajima u hotelu, a danas obnaša funkciju u kulturnoj instituciji u Beogradu, što dodatno potiče kontroverze oko njegove promocije.
Svjedočenja žena, piše Nova.rs, o zločinima braće Milana i Sredoja Lukića, koji su bili među vođama paravojne formacije "Beli orlovi", doveli do njihovog uhićenja i doživotne kazne za prvog te višedesetljetne za drugog.
Kritičari ističu da predstavljanje mjesta s tako mračnom prošlošću u turističke svrhe, bez jasnog konteksta i priznanja žrtvama, predstavlja relativizaciju ratnih zločina i zanemarivanje stradanja preživjelih.
Mučna svjedočanstva
"Prvi put me Milan Lukić silovao u kući. Onda me odveo u dvorište gdje je bio moj šesnaestogodišnji sin. Lukić ga je zgrabio, odvukao u kuću i izašao van s kompletom noževa u rukama. Pitao me koji je najoštriji. Odgovorila sam. Zaklao mi je sina tim istim nožem. Samo sam čula kako izgovara 'Mama' prije nego je umro. Onda me Lukić ponovo silovao", na svjedočenju se čulo od jedne preživjele žene koja je htjela ostati anonimna.
A u Vilinoj vlasi, monstrum Milan Lukić je, prema svjedočenjima, samo u jednoj noći sa svojim "čoporom Bijelih orlova" silovao pedesetoro bošnjačke djece pred očima njihovih roditelja. Ukupan broj silovanih žena i djece je veći od 200.
