Na Facebooku je osvanula zanimljiva objava Julija Urbana. Naime, on je napisao priču o svjetioničarima na Palagruži.
Zanimljiv tekst prenosimo vam u cijelosti.
"Na mjestu poput Palagruže, provedeni dani, tjedni i mjeseci su znatno duži"
ZA POSADU SVJETIONIKA PALAGRUŽA
"Pored izbivanja od obitelji, prijatelja, pored samoće i izolacije, pored dugih dana i noći, postoji nešto po čemu su oni ipak među bogatijim ljudima jer oni posjeduju nešto i to mnogo više od nas ostalih - a to je vrijeme.
Kao nitko, pa tako ni svjetioničari ne mogu kupiti vrijeme ali kod njih ono teče znatno sporije, a to je velika stvar, skoro pa neprocjenjiva. Jedan dan na udaljenom i usamljenom otoku se ne može usporediti s jednim danom na kopnu, a kamoli u nekom većem gradu. Na mjestu poput Palagruže, provedeni dani, tjedni i mjeseci su znatno duži.
Mnogi će to shvatiti kao manu ali ne i svi. Ja im se divim na poslu kojeg obavljaju, jer ne može to svatko izdržati, a ujedno im i zavidim na tome vremenu kojeg oni imaju više od nas koji smo navikli na svakodnevni “luksuz” i gdje mnogima smeta jer se nedjeljom teže dolazi do svježeg kruha.
Uglavnom, na Palagruži su otac i sin kao svjetioničari. Vojo i Ivo Šain i izmjenjuju se redovito kao posada svjetionika, pa je tako njihova smjena bila i danas. Iva znam još dok je bio mali i dolazio bi često u “Pejton” kod svoga pok. dida Iva Barovića, jednog meni dragog čovjeka kojeg se često rado sjetim. Tada “maloga” Iva sam onda i učio brojati, u zafrkanciji naravno pogrešno, a kako, to zna on.
Voje, što napisat o njemu? Pa o njemu ne treba puno pisati pored toga da je on svojevrsni “brend” (zaštitni znak) Palagruže, on je i dundo mojoj supruzi Mari, i dok je ista bila dijete, spasio je od gušenja i tako joj doslovno spasio život, a to mogu samo pravi heroji. S time sam vam sve rekao o njemu kroz jednu rečenicu.
Utorak je poslijepodne i čujem da se smjena odvija u četvrtak (danas) i ja se mislim što ću im u tako kratkom vremenu napraviti i poslati. U par minuta ideja je sinula da to bude nešto u konceptu upravo toga čega oni imaju više od nas - a to je vrijeme. Neka vide i sjete toga kada im bude teško, a naročito u dugim zimskim danima kada i kada je nevera. Danas bi mnogi dali bogatstvo za mir kakav imaju oni na Palagruži.
"Hmm, pa čemu na Palagruži polica za ključeve"
Stoga, napravio sam im jednu zidnu policu u stilu držača za ključeve, s upisanom porukom dobrodošlice i za sve one koji stupe nogom na taj komadić raja nasred Jadrana, a ta poruka je jasna, da dok su tamo odlože svoje brige i probleme, kao i mobitel, te da uživaju u svakoj sekundi vremena provedenog tamo, tamo gdje je vrijeme usporilo. Također, nadam će se netko od budućih posjetitelja zamisliti i zapitati: "hmm, pa čemu na Palagruži polica za ključeve, što tamo uopće zaključati i tko će nešto tamo ukrasti!?" Upravo i to je još jedan podsjetnik da imaju privilegiju biti na mjestu gdje lokoti i brave nisu potrebni.
I tako, ja sam njima poklonio svoje vrijeme na izradu ovog malog i unikatnog znaka pažnje, dok sam i više nego sretan i zahvalan da će tako jedan mali dio mene biti nasred Jadrana, na toj stanovitoj, udaljenoj i mističnoj Palagruži.
I za kraj, neka nam napisani tekst na ovoj polici svima bude jedan kratak podsjetnik kako provodimo ono najdragocjenije - a to je uz našu obitelj naše najveće bogatstvo- to je naše vrijeme", stoji na Facebook profilu, a sve je napisao Julije Urban.
Pogledajte...
