Trebala je ovo biti godina u kojoj bi Dino Sinovčić stavio "točku na i" svoje bogate karijere. Ili godina u kojoj bi barem okrunio svoj dugogodišnji mukotrpan rad.
Prije gotovo dvije godine, na Europskom paraplivačkom prvenstvu u Dublinu, Dino je osvojio zlato u disciplini 100 metara leđno. Drugu veliku medalju zaslužio je na svjetskoj smotri u Londonu. Ponovno je u istoj disciplini bio najbrži i u Split se vratio sa zlatom oko vrata. Bilo je to 12. rujna 2019. godine. Ono čime se portal Dalmacija Danas ponosi jest činjenica da je Dino proglašen osobom 2018. godine po izboru čitatelja i redakcije portala.
Za nekoliko mjeseci su trebale početi Paraolimpijske igre u Tokiju. Tamo je Dino bio jedan od glavnih pretendenata za najsjajnije odličje. Nažalost, koronavirus je prolongirao natjecanje za iduću godinu. To je svim sportašima uvelike poremetilo planove pa tako i Dinu. Nazvali smo ga i na početku upitali kako je primio vijest o odgodi.
- Na početku je bilo teško. Iako se na početku sve odgađalo, nisam mislio da će doći do odgode Paraolimpijskih igara u Tokiju. Ipak, ta odluka je bila jedina logična i pravovremena. Nitko ne bi mogao biti spreman za te igre. One su jednom u četiri godine, četiri godine pripreme stane u tu jednu utrku i bilo bi neozbiljno da su se održale, a naravno, u ovoj situaciji je zdravlje bilo na prvom mjestu - racionalno priča o svemu Dino.
Zanimalo nas je kako je proveo vrijeme u kojem nije smio tamo gdje se najljepše osjeća, u bazen.
- Kada je počela korona, zatekao sam se u Zagrebu i vratio se u Split. Bio sam doma, gdje sam trenirao sam 3-4 tjedna. Početkom svibnja smo dobili dozvolu da možemo u bazen. Nisam nikad do sad bio u situaciji da nema treninga, ali čak mi je bilo i okej. Treninzi koje sam radio doma su bili više pro forma - kazuje nam Sinovčić.
Dnevna rutina mu se promijenila iz temelja.
- Nisam se više budio u šest i pol, nego do deset sati. Skuhao bih kavicu, pročitao knjigu, ručao te odradio trening. Kasnije bih pogledao film ili seriju. Trening bi trajao oko dva sata. Imam sobni bicikl i neke druge sprave, s kojima sam trenirao.
Natjecanja nema do daljnjeg, što uvelike otežava plan treninga za sve sportaše.
- Sigurno sam izgubio na fizičkoj spremi, ali to je tako. Do 1. listopada nema nikakvih natjecanja. Ovo je sve trening bez ikakvog plana i programa za budućnost. Odradim teretanu, budem u bazenu i to je to. Mislim da ću za koji dan otići malo na odmor. U suradnji s trenerom ću dogovoriti početak pravih treninga. Nema smisla kada ne znamo za što se spremamo, tako da ću vjerojatno otići malo u vikendicu i odmoriti se - rekao nam je Dino.
Iako je koronavirus sve poremetio, Dino je svjestan da drukčije nije moglo i nije smjelo biti.
- Bilo je možda malo teško na dan kad je donesena odluka i dan poslije. Mislim da mi koji smo u individualnom sportu imamo puno bolju psihičku spremu nego oni koji su u momčadskom, tako da sam, kada sve zbrojim i oduzmem, dobro podnio cijelu situaciju. Ne bi stvarno bilo u redu da se nastavilo natjecati. Kada shvatiš da se nema smisla živcirati za one stvari na koje ne možeš utjecati, onda bude u redu na kraju - realan je Dino.
Dino bi ove godine sigurno bio favorit za zlato. Dogodine situacija može biti znatno drugačija.
- Za mene je ove godine bilo idealno da su se igre održale jer sam bio na vrhuncu. Dogodine što će biti, nitko ne može znati. Konkurencija je ipak dosta mlađa od mene. Drugi na svijetu ima 21 godinu, a ja 28. Ne mogu reći da ću iduće godine biti favorit, a ove godine bih sa sigurnošću bio - rekao nam je Dino.
Neće se predati, to je sigurno. Dino je šampion koji će i idućeg ljeta loviti zlato u Tokiju.
- Odradit ćemo tu još jednu godinu, dati sve od sebe. Možda ovo i nije loše, da imam jedno laganije ljeto nakon petnaestak godina i da se organizam odmori. Kao i ova, i iduća će godina biti podređena uspjehu na Olimpijadi.
Ljeto će provesti drugačije od onoga na što je navikao.
- Naravno da ću plivati, kupati se, igrati vaterpolo, ići u teretanu, čisto da održavam formu i da se puno lakše priključim kada krene trenažni proces - kaže Dino.
Neizostavno pitanje su bile mogućnosti za osobe s invaliditetom u Splitu. Dino je ranije pokazivao zadovoljstvo učinjenim u posljednje vrijeme. Tako je i dalje, iako...
- Zadnju godinu dana sam više u Zagrebu, gore se pripremam pa tako teško mogu to sada komentirati. Što se dosad napravilo, stvarno je dobro. Uvijek se mogu neke stvari popraviti, ali nisam mjerodavan da pričam o tome - kaže Dino.
Ono o čemu može su mogućnosti za treniranje u Splitu i Zagrebu.
- Gore sam se bazirao više na kondicijsku pripremu. Imaju puno bolje stručnjake, a ovdje nemaš takav kalibar trenera. Svi najbolji ili rade privatno ili u Hajduku, primjerice. I da dođeš do njega, bio bi druga ili treća stepenica, gdje je sve podređeno nekome drugome, a ne tebi. Ne želim biti sportaš koji će se prilagođavati treneru. Želim napredovati koliko mogu najviše svake godine i zato sam išao u Zagreb. Pokušao sam naći nekoga u Splitu, ali nisam i mogu reći da je odluka da odem bila pun pogodak - zaključio je Dino.