Puno toga može se pronaći na društvenim mrežama. Ovaj put “iskočila” nam je Facebook stranica “Tuzla – povratak u prošlost”.
A tamo naš Ivica Dukan, u onoj lipoj žutoj trenerci, davne 1986. godine u tuzlanskoj dvorani Mejdan. Fotografiran nakon utakmice “žutih” protiv tamošnje Slobode-Dite. Bilo je to nekoliko godina prije nego što će splitski košarkaši tri puta zaredom pokoriti Europu.
Baš mi je nedavno jedan “jugoplastičar” rekao:
“Čitam ti ova sjećanja i drago mi bude, ali zašto ne napišeš nešto i o nekim zaboravljenim asovima s Gripa: Željku Poljaku, Ivi Bilanoviću, Predragu Kruščiću, Ivici Dukanu...”
I eto, baš nam iz Tuzle stigne sličica koja budi sjećanja.
Naš Duksi, naš Splićanin, točnije Solinjanin, već dugo živi u Americi, gdje radi kao skaut Bullsa.
A spašavao nas je i držao početkom osamdesetih, kad se na Gripama vodila borba za opstanak, dok nisu stasali Toni, Dino, Peras i ostali. Dogurao je i do reprezentacije, okitio se srebrnom medaljom na Mediteranskim igrama 1979. godine. Očekivalo se zlato kao sigurno, ali eto...
Bio je faca, onako istreniran, znao je pogoditi kad je najpotrebnije, a navijači su ga obožavali. Znao bi ih ponekad i uvesti u dvoranu na gostovanjima.
I lijepo je Duksija sresti kad ljeti dođe u Split i prošeta gradom, onako u američkom stilu.
