U pisanju o počecima Domovinskog rata u Splitu zasigurno dosta prostora trebaju imati akcije koje su provodili pripadnici 1. bojne 114. Zbora narodne garde, poznatije kao Škverske bojne, ustrojene 18.01.1991. godine, kao postrojba rezervnog sastava MUP-a.
U mnogim akcijama ove dragovoljačke postrojbe, u kojima su pravim čudom škverski ratnici izvukli živu glavu, jer su se oči u oči gledali s niškim specijalcima u ratnoj luci Lora, koju je još držala JNA, dogodila se na današnji dan, prije 27 godina – 18. prosinca 1991.
Tada je grupa pripadnika Škverskog bataljuna, po Žitničkom sporazumu (potpisanom između hrvatskih vlasti i Jna i srpskih pobunjenika 21.11.1991. godine) otišla u splitsku ratnu luku Lora, kako bi preuzela oružje i streljivo Teritorijalne obrane, koje je JNA nezakonito oduzela od hrvatskih vlasti.
Tog dana, po zapovijedi zapovjednika 1. bojne 114. brigade ZNG-a Stipana Bilokapića, a u dogovoru s Kriznim štabom Općine Split, koji je vodio Zvonimir Puljić, pod patronatom promatrača Europske zajednice. Upućeni na izvršenje Zapovijedi o ukrcaju naoružanja i streljiva TO iz ratne luke Lora. U ratnu luku su ušli oko 14,30 sati. Odgovorni za izvršenje ove zadaće bili su Jadranko Krčum i Goran Kosor.
Svjesni opasnosti i stalnog provociranja neprijatelja, grupa škverskih dragovoljaca je nastojala u što kraćem roku napuniti što više kamiona punih naoružanja i streljiva, odmarajući samo u pauzama odlazaka i dolazaka kamiona iz Lore.
Zarobili 22 pripadnika ZNG-a i dvojicu vijuškarista
Bitno je kazati da je po dogovoru s neprijateljem, samo jedan kamion mogao biti u krugu ratne luke. Pripadnici 114. brigade Zbora narodne garde, svi odjeveni u civilnu radnu odjeću, točnije u trliše i odore Civilne zaštite, kako ne bi iritirali neprijateljske snage, uspjeli su napuniti sedam kamiona od 7,5 tona, vlasništvo Jadrantransa.
Skladište se nalazilo na sjevernoj strani ratne luke Lora, uz cestu i željezničku prugu do obale ratne luke.
Kada su namjeravali napuniti još kamiona, jer je tako bilo dogovoreno, oko 17,30 sati grupa niških specijalaca i crnogorskih rezervista i oficira JNA (koji su u to vrijeme držali ratnu luku Lora) okružile je škverske dragovoljce. Zaključali su skladište, te su pod prijetnjom oružja škverane postrojili uz južni dio skladišta. U tom trenutku zarobili su 22 pripadnika Zbora narodne garde i dvojicu viljuškarista, djelatnika Brodosplit – Brodogradilišta.
Psovali im ustašku majku, vikali da će ih pobiti
Vikali su da će ih sve pobiti, psovali im ustašu majku, vrijeđali Hrvate i Hrvatsku, nazivajući ih pogrdnim imenima. Cijelo vrijeme cijevi njihovih pušaka bile su uperene u škverske dragovoljce.
Sreća u svemu tome je bila što je s njima bio promatrač EZ-a Španjolac, koji je također bio prisiljen stati uza zid. Njegov pokušaj intervencije kod pukovnika JNA, koji je nadgledao ukrcaj naoružanja i streljiva nije uspio, jer on nije imao nikakvog utjecaja na niške specijalce, koji su bili bez činova.
Oko 18 sati počela je padati kiša, koja je do kože smočila umorne i oznojene dragovoljce.
U to vrijeme došao je i visoki, brkati pukovnik s kamerom koji je punih 15 minuta snimao naše dragovoljce. Negdje oko 19 sati počela je i provokacijska pucnjava od strane JNA prema pripadnicima 1. bojne 114. brigade, koji su ratnu luku lora držali u okruženju. Poradi nekoordinacije vatra je uzvraćena, te su meci, bombe i granate iz minobacača padali po cijeloj ratnoj luci, a tako i blizu naših dragovoljaca. Tada su ih niški specijalci natjerali leći na moru zemlju, te su tako ležali više od devedeset minuta.
– Ni tada nisu prestajala psihička maltretiranja, a uza sve još su nam kazivali 'eto koliko vaši vode računa o vama, vi unutra a oni pucaju po vama'. Za to vrijeme promatraču EZ-a su nudili zaklon od kiše i metaka, koji je isti odbio, vjerojatno sluteći što i naši ljudi, da bi tada koja zalutala bomba ili granata pala među dragovoljce – piše 26, kolovoza 1997. u službenom Očitovanju o zarobljavanju pripadnika 1. bojne 114. brigade HV-a koje su potpisali bojnik Jadranko Krčum i poručnik Goran Kosor, te Ivo Jukić, tadašnji predsjednik Udruge veterana Domovinskog rata Brodosplit, dok je istinitost ovjerio načelnik Stožera 114. brigade HV-a pupkovnik Josip Tešija.
Meci im zujali poviše glava
Negdje oko 21 sat preko stanice koja je bila kod vođe niških specijalaca čule se naredba o 'vođenju ustaške marve' do nekog skladišta. Isti je odbio riječima 'Ne primam naređenja preko žive!' Za pola sata došao je neki oficir JNA, , te su škverske dragovoljce okružili puškama gurali u usjek željezničke pruge. Natjerali su ih da pužu po tračnicama i blatu, dok su im meci zujali poviše glava.
Nakon dvjestotinjak metara puzanja, potpuno mokre, i od blata, uveli su ih u podrum, koji se nalazio na istočnoj strani vojarne Lora, uz ogradu Brodograđevne industrije Split.
Tu je nastavljeno psihičko maltretiranje sve do dva, tri sata rano ujutro, 19. prosinca 1991. godine, kad je po naše dragovoljce došao autobus BIS-a, odnosno kad je postignut sporazum između Kriznog štaba Općine Split, JNA i promatrača EZ-a, o razmjeni škverskih dragovoljaca.
Odmazda zbog gubitka raketne baze Žrnovnica
Vrlo brzo se ispostavilo da je do zarobljavanja došlo zbog stradavanja petorice pripadnika JNA u raketnoj bazi Žrnovnica, nakon čega su obje strane držale zarobljenike do konačnog sporazuma.
Nakon što je izvučeno iz Lore, oružje Teritorijalne obrane odmah je poslano na bojište. Cijela akcija koju su izvukli škverski dragovoljci nevjerojatan je primjer u Splitu kako se branio grad od neprijatelja u njemu samome.
Momci koji zaslužuju svaku pohvalu, a koji su 18. prosinca 1991. godine, izveli akciju, i bili zarobljeni prilikom preuzimanje oružja Teritorijalne obrane su: Goran Kosor, Jerko Letica, Ivica Bubić (otac Davor), Frano Delić, Branko Mužinić, Toni Jurašin, Ante Kušeta, Pero Škarica, Ivica Bubić (otac Mate), Stipe Knezović, Tihomir Buković, Jure Rađa, Vlado Bilobrk, Jakov Vujević, Miljenko Šućur, Neno Kuzmanić, Milenko Brdar, Pero Rogošić, Nikola Jurišić, Marko Brković, Tonči Boić, Joško Tadić (viljuškarist – BIS), Marko Milić (viljuškarist – BIS) i Jadranko Krčum (Krizni štab).
