Na današnji dan, prije 22 godine, tragično nas je napustio Mladen Bogdanović – Kemo, jedan od onih hajdukovaca koji su osvojili srca navijačkog puka. Posebno je bio voljen u svom kvartu, na splitskim Brdima, gdje je u njegovu čast izrađen mural, a svake se godine održava i malonogometni turnir.
Mladen Bogdanović ušao je u prvu momčad već 1979. godine, za vrijeme Tomislava Ivića, kao zvijezda novog vala Hajdukove omladinske škole, zajedno s Pudarom, Vulićem, Šeparovićem, Maričićem, Marijom Ćutukom... Već su tada tu bili Ivan Gudelj i, posebno, Davor Ćop, koji je tada već zabijao golove najvećim rivalima i od kojeg se puno očekivalo.
Vjerovalo se da će, predvođeni braćom Vujović i uz pokoje pravo pojačanje – što su tada u Hajduku znali prepoznati i na Starom placu i kasnije na Poljudu – postati nova trofejna "zlatna generacija". No, nogomet je čudan – nekad putevi sudbine krenu drugačije...
Bogdanović je brzo postao ljubimac Poljuda, a posebno Torcide. Takav je splitski navijački puk – posebno sklon igračima s vicem, duhom i znanjem. Tako su Stari plac i Poljud posebno pljeskali znalcima: Hlevnjaku, Jerkoviću, Oblaku, Sliškoviću, Mikiju Rapaiću, Asanoviću... Danas, na isti način, oduševljava nas Marko Livaja.
Kemo, iako nije uvijek bio standardni prvotimac, imao je svoje bljeskove. Kao i svi genijalci, posjedovao je izniman talent – ali i onu notu boemštine zbog koje se nekad činilo da taj talent i rasipa. Možda ponekad i neshvaćen – tada se igralo preko krila, do korner zastavice, pa ubačaj u peterac – dok je on bio igrač poteza, ulazio u dubinu, tražio finesu i "potez više".
Bio je nogometni boem koji je najviše davao u velikim utakmicama. Pamtimo njegove partije protiv Stuttgarta, Bordeauxa i onu legendarnu pobjedu Hajduka 4:0 protiv Partizana u Beogradu. Te utakmice hajdukolozi smatraju antologijskima.
I danas se sjećamo jednog davnog gostovanja Hajduka u Sarajevu, kada je gotovo sam pobijedio domaćine. Hajduk je tada na Koševu slavio s 3:1 – dva gola zabio je Bogdanović, jedan Goran Šušnjara. Ugledni sportski novinar Mijo Grabovac tada je napisao da je Sarajevo, godinu dana prije Olimpijade, vidjelo "olimpijski slalom" u izvedbi Mladena Bogdanovića.
Kasnije je s Poljuda posuđen u zenički Čelik, a potom je prešao u Dinamo iz Vinkovaca. Karijeru je završio u koprivničkom Bilokalniku, današnjem Slavenu Belupu.
Mladen Bogdanović tragično je preminuo 22. lipnja 2003. godine, od posljedica prometne nesreće. Dok je upravljao biciklom, pokušao je u prometu zaštititi djevojčicu, pri čemu je glavom udario o kolnik. Preminuo je u bolnici nakon više od mjesec dana. U to je vrijeme radio kao trener mlađih uzrasta Slaven Belupa.
Nogometna tradicija obitelji Bogdanović nastavila se preko sina Andrije, hrvatskog malonogometnog reprezentativca.
Split, Torcida i hajdučki puk zauvijek će pamtiti svog Kemu – istinskog znalca, virtuoza nogometa kojeg smo voljeli.
