Muškarac iz Dalmatinske Zagore koji od djetinjstva, točnije od petog razreda osnovne škole, boluje od epilepsije tužio je Hrvatski zavod za zapošljavanje.
Općinski sud u Splitu zaprimio je tužbu u rujnu 2020. godine, a tužitelj je u njoj naveo da se od ranog djetinjstva liječi od epilepsije te da je „upravo zbog svijesti o svom zdravstvenom stanju te o saznanjima da osoba njegovog zdravstvenog statusa može imati određene psihičke, tjelesne, i druge zdravstvene kontraindikacije za određena radna mjesta, nakon završenog obveznog osmoškolskog obrazovanja, dana 12. VI. 2006. godine otišao na profesionalno usmjeravanje u Hrvatski zavod za zapošljavanje, tadašnju Područnu službu Split, kako bi ga stručni tim za profesionalno usmjeravanje, koji ima stručna znanja upravo o tim pitanjima, usmjerio na daljnje obrazovanje“.
Temeljem rezultata ispitivanja i utvrđenih psiholoških, pedagoških i medicinskih indicija stručni tim za profesionalno usmjeravanje donio je zaključak da tužitelj ima najpovoljnije uvjete za obrazovanje i rad u zanimanju podopolagač, keramičar – oblagač te autolakirer. Konstatirano je da kod tužitelja postoje izrazite kontraindikacije (psihičke – tjelesne – zdravstvene) za rad na visini, u blizini vode i vatre, na rotirajućim strojevima te rad u blizini izvora električne energije. Navedeno mišljenje dano je u skladu s Odlukom o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje škole i služilo je za stjecanje pogodnosti pri upisu za učenike s teškoćama u razvoju.
Javio se na natječaj u Promet d.o.o
Sukladno tom stručnom mišljenju i datoj preporuci, tužitelj je 2006. godine upisao školu za autolakirera. Školu je završio 2009. godine, a nakon toga je radio poslove izvan struke. 2019. godine odlučio se zaposliti u struci, točnije kao autolakirer u društvu PROMET d.o.o. u kojem je 6. VI. 2019. godine bio raspisan natječaj za radno mjesto autolakirera.
Nakon što se prijavio na radno mjesto u tvrtku PROMET d.o.o., a prilikom pregleda od strane ovlaštenog liječnika - specijalista medicine rada, na koji je bio upućen od strane potencijalnog poslodavca, utvrđeno je kako se, sukladno Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN br. 5/84), kao zapreka obavljanju posla autolakirera, navode i kronične bolesti centralnog živčanog sustava, u koje spada i epilepsija.
Dakle, od liječnika medicine rada tužitelj je saznao da uopće ne može obavljati poslove za koje se, po preporuci HZZ-a, školovao, i to zbog epilepsije.
U svojoj tužbi je naveo da je od te bolesti bolovao i prilikom profesionalne orijentacije koju je provodio HZZ 2006. godine.
Nakon što je saznao za sadržaj stručnog mišljenja specijalista medicine rada, tužitelj se obratio Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. Tamo je saznao da je njegova bolest (epilepsija) zapreka za obavljanje poslova autolakirera jer je pri tim poslovima radnik nužno izložen opasnim kemikalijama (halogenim derivatima ugljikovodika benzenu i drugim homolozima) i radu na visini.
Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada propisani su posebni uvjeti koje moraju ispunjavati radnici za obavljanje tih poslova. Navedeni Pravilnik na snazi je od 1984. godine, dakle, u trenutku kada je provedeno stručno usavršavanje, iskustva stručnjaka na području tržišta rada su trajala preko 20 godina.
Još jednom je ponovio postupak. U listopadu 2019. godine ponovno je otišao na profesionalnu orijentaciju te su mu ponovno kazali da je podoban za obavljanje poslova u svojoj struci, ali ovaj put uz ograničenje rada na visini, u blizini rotirajućih strojeva te pod visokim tlakom i naponom.
Povrijeđeno pravo osobnosti
U svojoj tužbi navodi da mu je nanesena povreda prava osobnosti zbog toga što ne može obavljati posao za koji se školovao pune tri godine, kao i da mu je povrijeđeno pravo osobnosti jer de facto – nema struku.
Nakon što se nije mogao zaposliti u Prometu, dobio je posao u poznatom trgovačkom lancu, no tvrdi da je zakinut jer bi u tvrtki Promet imao veću plaću.
U odgovoru na tužbu, HZZ kaže da njihovo mišljenje ima savjetodavni karakter, a nipošto obvezujuću snagu.
„Nije točno da bi sukladno Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada epilepsija bila zapreka obavljanju poslova autolakirera. Posebno se ističe kako se epilepsija ne smatra bolešću centralnog živčanog sustava, ona nije neurološka bolest već psiho-organska smetnja“, stoji u odgovoru na tužbu.
Također napominju da je prosječna visina autobusa oko 3 metra pa je stoga za očekivati da je za posao autolakirera u tvrtki Promet potreban rad na visini.
„Dakle, već zbog postojanja tog specifičnog zahtjeva konkretnog radnog mjesta, tužitelj nije zdravstveno sposoban za rad na radnom mjestu autolakirera kod dotičnog poslodavca. To međutim ne isključuje mogućnost da se tužitelj zaposli u svojoj struci kao autolakirer na poslovima koji nemaju izrazite kontraindikacije s kojima je tužitelj bio upoznat još 2006., tj. prilikom prvog obavljenog usmjeravanja.
Tuženik i dalje smatra da tužitelj može obavljati poslove zanimanja autolakirera, za koje se i školovao, vodeći obvezno računa o svojim zdravstvenim kontraindikacijama, koje predstavljaju objektivna ograničenja za pojedina radna mjesta, kao što je primjerice slučaj i s PROMET d.o.o.
Dakle, tužitelj uslijed epilepsije nije onemogućen u obavljanju svojeg zanimanja za koje se školovao“, kažu u odgovoru na tužbu iz HZZ-a.
Ipak može obavljati posao autolakirera
Kao svjedoci su pozvani tužitelj i njegova majka, ali i stručnjaci – specijalistica medicine rada i psiholozi s dugogodišnjim stažem na HZZ-u, kao i sudski vještak neurološke struke.
Utvrđeno je da tužitelj može obavljati poslove autolakirera, osim onih za koje je nužan rad na nezaštićenoj visini.
Psiholog zaposlen niz godina na HZZ-u posvjedočio je da su i druge osobe s epilepsijom usmjeravane na posao autolakirera.
Muškarac je tražio od HZZ-a da mu plati 10.617 eura na ime neimovinske štete, kao i 35 eura za svaki mjesec (kao razliku između veće plaće koju bi mogao imati u Prometu i manje koju trenutno ima u trgovačkom lancu). Nepravomoćnom presudom je njegov zahtjev odbačen, a on mora HZZ-u platiti gotovo 9.000 eura troškova postupka.
