Ako misliš da za vrt trebaš hektare zemlje, traktor i kičmu od čelika – razmisli opet. Sve što ti treba je balkon, pitar ili nekakva kanta, malo zemlje i volja da se pobuniš protiv skupih i bezukusnih supermarketa. Urbano vrtlarenje je kao ilegalna zabava u svijetu betona – samo što je legalno, zeleno i daje najzdravije plodove.
Bosiljak na prozorskoj dasci, rajčice umjesto plastike
Zamisli: dok tvoj susjed zalijeva i čisti svoju plastiku na prozorskoj dasci, ti sa svoje prozorske daske bereš vlastiti bosiljak za pizzu, bereš rajčice koje nisu vidjele hladnjaču, paprike i jagode koje znaju što znači sunce, salatu koja miriše na salatu ili redovno režeš poriluk i kuhaš zelenu i iznimno zdravu juhicu. Sve to uz cvrkut ptica, zvuk tramvaja ako si u metropoli ili pogled na susjedin veš ako si u splitskom Getu.
Nemaš vrt? Nema veze. Balkon, terasa, prozorska daska – sve se računa. Jer kad prirodu ne možeš dovesti na selo, dovedeš je na treći kat, iznad kafića.
Povrće s aromom auspuha ili iz plastične vrećice
Urbano vrtlarenje postaje sve popularniji način da ljudi u gradovima uspostave vezu s prirodom, makar oni koji se ne boje da će im poma ili ljuta papričica poprimiti “aromu auspuha”, jer eto raste blizu asfalta.
Umjesto da zasade nešto na vlastitom balkonu, mnogi radije posegnu za plastično zapakiranim “bio” povrćem koje je putovalo više nego većina ljudi na godišnjem odmoru. Jer, božemoj, nema ništa prirodnije od salate ili poma iz Španjolske, uzgojenih pod lampama, špricanih svakim slovom iz udžbenika kemije, samo da ne bi slučajno došli u kontakt s lokalnim zrakom.
Kako bi neki rekli, bolje jesti uvozno smeće nego riskirati da ti salata vidi cestu. A još kad se sjetite da bi možda morali zalijevati biljke. Pa to je gotovo ekološki terorizam – neka to fino rade profesionalci u industrijskim halama uz pesticidni koktel dana.
Petrusimul, pome i rikula protiv “ekološkog straha”
Dok neki od nas s ponosom uzgajaju petrusimul, pome i rikulu na balkonu, drugi “herojski” štite svoje balkone od zlih toksina iz auspuha i smrtonosnih isparavanja iz asfalta. Jer, nedajbože da bosiljak udahne gradsku stvarnost – odmah će mutirati u nešto između korova i oružja za masovno uništenje.
Zato je, gle čuda, sigurnije otići u supermarket i kupiti salatu koja je prevalila 2000 km, oprana u kloriranom bazenu i zapakirana u pet slojeva plastike. Jer ako nije globalno, nije ni jestivo.
Zdravlje, okus i igra koja vraća osmijeh
Vjerovali ili ne, bez obzira na to je li vaša terasa s pogledom na asfalt ili prašnjavi prilazni put, sve ono što vi uzgojite na svojoj terasi ili prozorskoj dasci neusporedivo je zdravije, ukusnije i s više nutrijenata od bilo čega iz supermarketa.
Znam da ne možete na malom prostoru imati baš sve, ali možete imati bar nešto. A ono još važnije – bez obzira na to jesu li u pitanju samo tri pitara s petrusimulom, celerom i rikulom, imat ćete dodatni izvor svakodnevne radosti, a usuđujem se reći da je to najvažnije.
A kad krenete, mašta proradi i odjednom vam se vlastiti balkon čini primjereniji nego prije. Počnete s kaskadama, s istraživanjem koje povrće i cvijeće može i u zaklonu, a koje mora u prvi red do sunca. Otpočne igra – luda, zanimljiva i nadasve zdrava igra. Nikad, nikad nije kasno da zakoračite u taj divan svijet.
Uvijek je pravi trenutak, a pogotovo ako sve to doživljavate kao divnu i zdravu igru, a ne moranje.
A usput, ako planirate jednog dana imanje, vrt ili okućnicu, uzgoj u pitarima bit će vaš početak – najbolji način da se opustite i započnete tu divnu vrtlarsku priču. Moj savjet: nikad ne planirajte odmah za početak sve živo, počnite s jednim pitarom i/ili malim komadom vrta i s tek par povrtnica. Rikula je idealna za nestrpljive – mravi joj ne vole sjeme, a niče za samo tri dana.
