Sutra na osječkoj Opus areni, novo Hajdukovo pojačanje Josip Brekalo debitirati će za Hajduk, reprezentativni napadač, upravo što nam treba za proljetni juriš na toliko čekanu i željenu titulu prvaka Hrvatske, želimo mu dobrodošlicu i puno sriće da svojom igrom i golovima razgali srca brojne vojske navijača bijelih.
Malo smo se prigodno prisjetili Zagrepčana i Dinamovaca koji su dolazili u protekloj dugoj i bogatoj povijesti u Hajduk i postajali ljubimci navijača, pa i predvodnici bijele momčadi.
BERNARD VUKAS
O velikom Bajdi nedavno smo već pisali, ali o velikanima nikad dosta, reprezentativac koji je igrao i za selekcije UEFA-e i FIFA-e, usudili bi se reći jedan od najboljih igrača svijeta, omiljen u gradu, postao je na neki način i najveći Splićanin, hvala mu što je bio dio nas i što je ispisao najljepše i najuspješnije stranice našeg kluba.
ZLATKO PAPEC
Nogometni virtuoz, došao u Hajduk baš na nagovor Vukasa iz zagrebačke Lokomotive 1956. Iste godine na Olimpijskim igrama u Melbourneu osvojio je srebrno odličje.
Gospodin s manirima postao je najveći Dalmatinac. Za Hajduk u 366 utakmica postigao 167 golova. Poslije uspješne nogometne karijere posvetio se trenerskom poslu, nastavivši živjeti u Splitu gdje se i oženio. Od dolaska na Stari plac, pod Pinarom su se uvijek cijenili tehničari i nogometni znalci, pa sve do smrti 2013. godine, Split je ostao njegov grad, Hajduk njegov klub.
Pokojnog Papeca pamtimo i po tome što je u utakmici polufinala Kupa 1961. sam priznao sucu da je gol postigao rukom pokazavši tada svoje poštenje i gospoštinu i ono što je gradilo bijelu momčad kao klub poštenja, fer pleja i sportskog morala.
DRAGO RUKLJAČ
Došao s Vlatkom Markovićem u sezoni 1977./1978. i nadavao se golova iz jedanaesteraca i slobodnih udaraca. Još jedan tehničar i "desetka" na Starome placu.
Eto, zanimljivo je da je zadržao desetku na dresu i kad se naš veliki Jurica Jerković vratio iz vojske, pa je Jure dobio dres s brojem osam, a Dragec nosio broj deset, što i nije bilo baš u redu ,jer Jure je bio naše dite Radunice i uz spomenutog Bajdu Vukasa najveći igrač Hajduka svih vremena, a desetka je tada kao i danas bila rezervirana samo za najbolje.
STJEPAN DEVERIĆ
I to je bio iznenađujući transfer koji je odjeknuo tog ljeta 1984. da pojača tada vrlo jaki Hajduk koji je u prvoj sezoni legendarnog i voljenog Špace Poklepovića kretao po titulu sa Sliškovićem, Gudeljom, Vujovićima... Posebno se pamti gol Crvenoj Zvijezdi u pobjedi na beogradskoj Marakani kao i gol u Maradoninom stilu kada je sa svoje polovice terena predriblao šest igrača zajedno s vratarom tada jakog Veleža na stadionu pod Bijelim brijegom, tom za Hajdukove igrače i navijače teškom gostovanju i referenci za svakog Hajdukovog navijača da je s Hajdukovim šalom bio u Mostaru.
Voljela je Torcida svoga Stipu kako ga je od milja prozvala. Osvajač je brončane medalje iz Los Angelesa, čak i najbolji strijelac olimpijskog nogometnog turnira, što svjedoči i ploča među olimpijcima na splitskoj Zapadnoj obali. S Hajdukom je osvojio i Kup 1987. i postigao gol u pripetavanju iz jedanaesteraca u onoj dugoj i opjevanoj finalnoj utakmici s Rijekom i pobjedi za osvojeni Kup 1:1 (9:8)
NIKO KRANJČAR
Eeeee, koja je to euforija bila, ono kad je došao u Split, kad ga je tadašnji sportski direktor Igor Štimac izveo iz zrakoplova na Resniku i poslije na balkon klupskih prostorija na Poljudu, ono da svi vide da je istina da ne sanjaju, da je Niko Kranjčar postao igrač Hajduka, u tom trenutku najbolji igrač Hrvatske , sin najveće nogometne ikone grada Zagreba, nedavno preminulog i nikad prežaljenog gospodina Zlatka Kranjčara prvog kapetana hrvatske nogometne reprezentacije u onoj povijesnoj utakmici odigranoj 17. listopada 1990.
Slaven je napisao nakon Nikinog debija". Stvarno ga je bilo lijepo vidjeti u bijelom dresu s brojem deset", a mi smo dici kupovali tutice Hajduka s natpisom Kranjčar jer na da je bio samo fin igrač i još finiji momak na Poljudu se Niko i borio i uklizavao, baš prema onoj izjavi". Nikada neću zaboraviti ruku koja mi je pružena" koju je dao prigodom dolaska na poljudski stadion, gdje ga je dočekala brojna Hajdukova obitelj, veterani i tisuće navijača pred stadionom.
Ostavio je u skoro dvije godine veliki pečat u Hajduku, osvojio s Hajdukom zadnju titulu 2005./2006., pod Bakom Sliškovićem i Igorom Štimcem.
Splitska publika dočekala ga je s pljeskom i nedavno na turniru "Četiri kafića".
MARIO MALOČA
Kao mlad igrač došao u Hajduk, debitirao u svojoj devetnaestoj godini, osvojio navijače ljudskim i igračkim kvalitetama. Kao kapetan Hajduka podigao Rabuzinovo sunce za osvojen Kup Hrvatske u sezoni 2012./2013. Dirljiv je nedavno bio uzajamni pljesak Torcide Maloči i Marija najvjernijim navijačima bijelih na gostovanju Hajduka protiv Gorice za koju Mario sada nastupa, Torcida uvijek pamti one koji su srcem igrali za Hajduk.
Sutra za bijele debitira u Osijeku u prevažnom meču reprezentativac Hrvatske Josip Brekalo, zagrebački dečko, porijeklom sa Širokog brijega. Želja je sviju nas hajdukovaca da dade obol željenoj nam tituli.
I sjetili bi se riječi koje je davno uputio kasnije svom životnom prijatelju Bajdi Vukasu, funkcioner Hajduka i jedan od osnivača Torcide pokojni Ante Dorić, kad ga je prvi put vidio da sjedi ispod legendarne "stare murve". Doša si u veliki klub".
Neka tako bude opet...
