Dok traje rušenje nazovi-poslovnih prostora na Putu iza Nove bolnice, otkupljenih za cca pet milijuna eura kako bi se napravio komad cestice koji će koliko-toliko olakšati pristup kompleksu KBC-a Split, još uvijek se ne zna kada će točno država obaviti zamjenu poslovnih prostora na jednoj potpuno drugoj lokaciji. Drugačija je i svrha te druge transakcije, no cijene su otprilike iste, oko pet tisuća eura za kvadrat. Tisućica gore-dolje, nije sad toliki problem.

A naizgled je ispao problem zbog zamjene državne imovine za privatni prostor u središtu Splita, za legendarnu knjižnicu Morpurgo. Jer, navode dobro upućeni, država je tu ostala zakinuta, prevarena, ukratko bolje je prošao privatnik...
U kratkim crtama, prostor Morpurga na Pjaci privatni vlasnik Željko Katić zamijenio je za nekretninu u državnom vlasništvu u Marmontovoj, onu u kojoj je još uvijek Brodomerkur. Kako prostori nisu iste površine, nešto još mora doplatiti, no nisu se svi složili da je u pitanju zamjena u kojoj su se na oba kraja poštovale tržišne cijene. Nama se pak čini, imajući u vidu nekoliko činjenica, da zapravo država, odnosno Grad Split, u tom poslu nije imao puno opcija te je prošao puno bolje nego, recimo, s izgradnjom cestice s početka priče. Ako je naravno interes grada i države bio sačuvati djelatnost knjižare u prostoru Morpurga kao kulturno-povijesnu znamenitost. Jer ako će se država i grad ravnati isključivo tržišnom logikom, možemo odmah staviti ključ u bravu na ulaznim vratima teatra ili pak na Muzej Ivana Meštrovića.
"Uskakanje" države
U Banovini naime već neko vrijeme pokušavaju vratiti Knjižari Morpurgo prvotnu funkciju, jer je riječ o “jednoj od najstarijih knjižara na području Europe, s kontinuiranim djelovanjem od 1860. godine” koja “ima svojstvo kulturnog dobra sa zaštićenom djelatnosti – književnom djelatnosti”, stoji između ostalog u rješenjima Ministarstva kulture. Međutim, Knjižaru Morpurgo je prije nekoliko godina kupio poznati splitski vulkanizer Željko Katić, koji pak u tom prostoru nije mogao otvoriti ništa drugo doli knjižaru. Tako je posljednjih godina pao debeli sloj prašine na visoke police u unutrašnjosti zaštićenog kulturnog dobra RH.
Grad Split je ima tome i dvije godine pokrenuo inicijativu o zamjeni nekretnina, a kako to ne može obaviti lokalna vlast, dogovoreno je da država “uskoči” svojim prostorom. Tako je tijekom “tripartitnih pregovora na visokoj razini” na koncu dogovoren posao: Knjižara Morpurgo, površine 58,64 metara kvadratnih, na tržištu vrijedi 2 milijuna i 470 tisuća kuna. Poslovni prostor u kojem je trenutno Brodomerkur (ta firma ne podmiruje uredno obaveze koji pak iznose mjesečno 23.960 kuna!) ima 176 “kvadrata” i vještak ga je procijenio na 6 milijuna 880 tisuća kuna. Kad Katić podmiri razliku od 4.410.000 hrvatskih kunica, plus sitnicu od 6.250 kuna troška procjene nekretnina ovlaštenog sudskog vještaka Tomislava Perkovića, Odluka o zamjeni nekretnina je pri samom kraju...
Katić nije bio voljan komentirati cijeli posao. “Nije govorio niti za druge medije...”, kazao nam je njegov poslovođa s puno razumijevanja, pomalo sućutno, vjerojatno razmišljajući gdje je zapelo pa se netko odlučio na posao novinara. Iako, poznati vulkanizer nije baš nesklon pojavljivanju u javnosti, nedavno je na iznimno slušanoj Radio Dalmaciji govorio zašto je dobro mijenjati zimske-ljetne gume, kao i zašto je važno da taj posao obavi profesionalac. No, dobro, njegova reakcija bila je donekle za očekivati, ali s druge strane Ministarstvo državne imovine nije se pokazalo niti malo susretljivo.
Niz neodgovorenih pitanja
Iako oni daju svoju (tj. našu) imovinu u zamjenu, čini se kao da u ovom slučaju javni interes za glasnogovornike Ministarstva državne imovine – ne postoji. Vjerojatnije ipak, nije im se dalo suvislo odgovarati na tek nekoliko postavljenih pitanja, bili su tu i parlamentarni izbori, a nakon njih kud koji mili moji, neće se sad valjda pretrgati od posla.
Pitanja su redom bila: do kojeg datuma traje Ugovor o zakupu između Brodomerkura i RH (a obaveze i prava iz kojeg od trenutka finaliziranja zamjene nekretnine preuzima Katić); je li splitski poduzetnik inzistirao na zamjeni nekretnina ili je u pregovorima bio voljan uzeti gotovinu; te konačno kada se očekuje preuzimanje Knjižare Morpurgo, jer je odluku o zamjeni dva poslovna prostora praktički potrebno samo finiširati, te kada se kreće u renoviranje, odnosno hoće li je odmah prepustiti na upravljanje Gradu ili će pak ostati “pod patronatom” Ministarstva državne imovine (kulture)?
Ne, u Ministarstvu državne imovine nisu se dali previše zamarati. Odgovor na prvo je glasio: “bla, bla, truć... vrlo je jasna pravna pozicija... bla, truć, bla” (za one koji žele znati malo više o tim odgovorima, pogledajte snimke); u drugom su se pozvali na GDPR (zaštitu osobnih podataka, iako su u ranijem mailu uredno spomenuli Željka Katića, a i u samoj Odluci Vlade RH, javno dostupnoj, je navedeno sve osim njegovog OIB-a, dok o javnom interesu u ovoj stvari nećemo niti govoriti); dok su na ostala jednostavno – lagali! Jer u Odluci Vlade od 30. travnja nema pojašnjenja kakva smo zatražili od njih. Mogli su jednostavno tako reći – ne znamo. Ili – odj..., bilo bi poštenije i točnije. Ali dobro, ipak je riječ o državnim službama, većina niti neće vidjeti ovaj tekst...
Banovina: Nadamo se skorom nastavaku rada knjižare Morpurgo
Više sreće smo imali kod treće strane, u Banovini. Očekivano, jer ipak su oni najzadovoljniji u cijelom poslu.
“Grad Split zadovoljan je jer se nakon dugo vremena i opsežne suradnje s ministarstvima Republike Hrvatske nazire kraj trenutnom stanju ovog prostora na Pjaci, za koji je najbolji i najsigurniji način da se knjižari Morpurgo osigura mjesto koje joj pripada u splitskom kulturnom životu putem upravljanja od strane Grada.
Podsjetimo, rješenjem od 3. ožujka 2014. godine Knjižara Morpurgo ima svojstvo kulturnog dobra, sa zaštićenom djelatnosti - književnom djelatnosti.
Služba za gospodarenje gradskom imovinom protekle dvije godine ustrajno je radila na rješavanju ovog predmeta i komunicirala s Ministarstvom kulture i Ministarstvom državne imovine.
2. listopada 2018. godine Ministarstvo državne imovine podupire svaku inicijativu kojom se pridonosi poboljšanju kulturnog razvoja Grada Splita, a posebice stoga što knjižara Morpurgo ima svojstvo zaštićenog pojedinačnog kulturnog dobra.
14. prosinca 2018. godine Ministarstvo kulture Gradu Splitu poslalo je dopis u kojem podržava zamjenu vlasništva nekretnine, ukoliko će se na taj način uspostaviti kontinuitet knjižarske djelatnosti u prostoru knjižare. Knjižarska djelatnost je i gospodarska djelatnost te je u predmetnom slučaju i riječ o opravdanom gospodarskom interesu.
Radovi unutar prostora bit će završeni u dogledno vrijeme, poštujući pravila struke. Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u ovoj odluci Vlade Republike Hrvatske, posebno Ministarstvu državne imovine, kojom se omogućuje nadamo se skori nastavak rada knjižare Morpurgo”, odgovorili su nam iz Ureda Grada Splita.
Neće moći otvoriti restoran, kafić ili nešto slično
U međuvremenu smo doznali, makar neslužbeno, i odgovore koji su nas zanimali, a koji su zapravo ključni za cijelu priču i barem privremeno otklanjanje sumnje u nekakvu prevaru na račun države. Jer cijena po kvadratu na Pjaci, gdje može biti samo knjižara, i u Marmontovoj, gdje može biti neka lukrativnija djelatnost (iako je pitanje veličine štekata, zlatne koke svih ugostiteljskih objekata u Splitu, dosta dubiozno) ne može biti ni približno ista...
Ugovor o najmu prostora u Marmontovoj između Brodomerkura i države sklopljen je 23. svibnja 2019. godine na četiri godine! To znači da Katić, kada postane vlasnik tog prostora, mora poštovati odredbe tog ugovora i neće moći otvoriti restoran, kafić ili nešto slično. Barem dok Brodomerkur uredno plaća, a to nije baš mala svota. Ako nastave s neplaćanjem, onda pak novi vlasnik mora poduzeti pravne korake za izbacivanje iz prostora, što opet traje. Dobro, neće Katić zbog tih sitnih problemčića prolijevati suze.
Ono puno važnije jest činjenica, a to su nam potvrdili ljudi koji su sudjelovali u pregovorima od početka, da vlasnik vulkanizerske radionice nikad nije želio novac za Knjižaru Morpurgo, već isključivo drugu, atraktivnu nekretninu. Što je logično s njegove strane, takvih nekretnina nema previše na tržištu. A logično je i sa strane države, odnosno grada: Katić gotovo sigurno ne bi prihvatio deset milijuna kuna ili više u gotovini za svoju nekretninu na Pjaci, takav je dojam pregovarača. S druge strane, da je RH recimo objavila javnu prodaju poslovnog prostora u Marmontovoj, pitanje je da li bi prodala nekretninu po cijeni koja bi zadovoljila Katića.
A podsjetimo, sve ovo se radi kako bi Knjižara Morpurgo vratila svoj stari sjaj, ne kako bi država izašla s profitom. Taj vlak krcat milijardama davno je otišao...





