Olujno jugo, zatim lebićada, a sve u kombinaciji s plimom, uzburkali su more te su se i podivljali valovi okomili na splitskoga barda, Miljenku Smoju. Smoje je na svoj porat gdje je đirava i cijeloga života, ponovno zasjeo 19. listopada kada je svečano otkrivena njegova skulptura. Od toga dana našao se pod napadima nepoznatih vandala koji su ga prvo zalili plavom piturom i objesili mu šal beogradskog klupa, potom ga je jedna 'junačina' zapišla.
Srećom, danas se na Smojin spomenik nisu okomili ni judi, ni zviri, već bi se moglo reći da ga je pomazila priroda.
Smoje se danas vratio svome moru, a možda i bolje da ga more ispere od prljavštine šta su mu poklonili "oni ča i ne znadu šta činidu".
Kada se spomenik jutros promatrao s obale, na prvu se nije moglo razaznati radi li se o nekom zanesenjaku koji samo voli jugo i valove, pa je možda upravo u to vrijeme novopostavljeni Smojin spomenik na Matejuški dobio puni smisao - on sam kontra nevrimena, u svome Svemiru, gleda na grad, na ludilo oko sebe.
