Nakon što smo napisali tri teksta s poznatim splitskim kroničarem Miljenkom Vujanovićem Mejom, prvo o Istarskoj, a potom o Tolstojevoj ulici, te o Bačvicama, sada je na red došao – Varoš.
Dosta je napisao Luciano Morpurgo
O poznatom splitskom kvartu, i tamošnjim aktualnim problemima, već smo više puta pisali, a ispostavilo se i da je Vujanović kao i o prethodno spomenutim dijelovima Spita, zapisao mnoštvo priča, ali i sačuvao povijesne fotografije, koje nam je opet ustupio za objavljivanje na našem portalu.
Tako je Miljenko Vujanović s talijanskog preveo dijelove 'knjige za svu djecu od deset do sedamdeset godina' nazvane "Kad bijah dijete…", koju je 1928. napisao Luciano Morpurgo (rođen u Splitu 1886., a umro u Rimu 1971. godine).
– Podsjetimo, Luciano Morpurgo je bio nakladnik u Rimu d 1915. godine, a suradnici su bili iz svijeta talijanske znanosti i kulture. Izdanak je poznate splitske židovske bitelj. Nećak je Vida – Vita Morpurga, knjižničara, koji je bio uz narodnjak u Splitu, a Splitu je posvetio roman "Kad bijah dijete", koji je u Italiji doživio tri izdanja - 1938., 1942. i 1945. godine – kazuje nam Miljenko Vujanović Meja.
Frane Galzina, prvi čovjek Građanske inicijative Varošana (GIV), kaže nam da je Veli Varoš, uz Lučac, najstarije predgrađe starog Splita.
Uostalom, kaže se da su Split upravo Velovarošani stavili "u moršu".
– Velovarošani, ipak imaju veliku prednost jer su naselje Borgo Grande de Pedemontis tj. naselje na obroncima podno Marjana, simbola ne samo Splita. Tako i jedna od najstarijih predromaničkih crkvica u svom imenu, u jednoj verziji se zove Sveti Nikola de Pedemontis (od Stagnja).
Veli Varoš je bogat sačuvanom pučkom arhitekturom i izvornim pučkim ambijentima: pjacama i pjacetama, kalama i kaletama, dvorima, kolovajama, skalinadama. Zato Velim Varošom vrijedi šetati polako, stentano kako Velevarošani volidu reć' da bi se uživalo u toj lipota stina njegovih strmih kaleta – kazuje Galzina, te dodaje:
I glazba inspirirana Velim Varošom
– Jedan puno lipo doživljaj je i pogled s marjanske Prve vidilice gdje se vidi razigranost varoških krovova i još poneke oaze zelenila. O Velome Varošu se puno pisalo i mogu se pročitati divni zapisi Uvodića, Kovačića, Smoje, Kudrjavceva .... I glazba je stvarana inspirirana Velin Varošem, a posebno je vrijedno glazba Tijardovića u "Spliskom akvarelu" i "Malom Floramye". Tko ne zna za ariju "O kućo mala“, a ona je inspirirana starom varoškom, težačkom kućicom Vila Ridulin (Penića ulica) – kazuje nam Frane Galzina.
– U razgovorima, posebno s profesorom Joškom Belamarićem, posebno naglašavali veliku vrijednost ovog starog predgrađa, koji ima sve predispozicije da bude "lipši od Monmartrea". Veličina, položaj podno Marjana, tradicija, kultura temelj su takve teze i ambicije. Nažalost, nedostaje pragmatična razrada strateški važnog dokumenta grada Splita o gradskoj jezgri.
Uz to, brojni su propusti, za mene nerazumni i neprihvatljivi, jer ima mnogo primjera velovaroškog urbicida i kulturocida te društveni život umire, nestaje. Primjer toga je i moja mukotrpna, teška borba za spašavanje stare crkvice Svetog Mikule, kojoj prijeti urušavanje.
Još nije kasno za renesansu
Veli Varoš se, još uvijek može spasiti, može i treba doživjeti svoju renesansu. Jedna grupa savjesnih i vrijednih građana osjetila je potrebu da se zajedničkim snagama borimo za bolji život stanovnika Varoša, a time i svakom njegovom gostu, putniku namjerniku. Ističemo borbu za uređivanje devastiranih ulica, za stanje "bez škovaca i smrada", za veće mogućnosti parkiranja svojih automobila, za sprječavanje nesreća zbog sulude vožnje motorima i autima kroz pješačke zone, za bolji društveni život.
Posebno se u zadnje vrijeme borimo za povrat prostora kotara u Sinovčića ulici i da se tu osigura prostor i za "Jedinstvo"“, stogodišnjaka koji će uskoro biti beskućnik. Borimo se i za poticajne mjere (fiskalne, parafiskalne, financijske, dokumentacijske) kako bi što više mladih obitelji živilo u Varošu i tako vraćalo onaj kvalitet kada je u njemu igralo se na svaki kantun, kada je bilo šest prvih razreda u školi "Marjan" i puna crkva prvopričesnika i krizmanika – kazuje nam Frane Galzina, te hvali sve ono što je za čuvanje baštine splitskih kotareva učinio Miljenko Vujanović.
– Mi vjerujemo da ćemo polako, korak po korak, uporno dovoditi do boljeg stanja. Stentano – zaključuje Frane Galzina.
Kontra fašističke vlasti
– Za svoj roman, posvećen sretno provedenom djetinjstvu u Splitu, Luciano Morpurgo je dobio preporuku Talijanske kraljevske akademije, zahvaljujući kojoj je i odobreno njegovo tiskanje u puno jeku fašizma. Tri tisuče primjeraka prvog izdanja bilo je brzo rasprodano, iako je bio na udaru organa fašističke vlasti – objašnjava Miljenko Vujanović Meja, te će još za kraj:
– Godine 1939. Benedetto Croce, tadašnji ministar prosvjete, napisao je Lucianu: "čini mi se da je knjiga, ustinu nesvakidašnja" – objašnjava Miljenko Vujanović.
Mi bi smo za kraj još dodali: Uvijek je nesvakidašnja i posebna promenada varoškim ulicama, koje smo obišli i prije nekoliko dana, fotografirajući ih za ilustracije ovoga teksta. Savjetujemo vam – prođirajte i vi Varošom, kvartu naslonjenom na Rivu, Marmontovu, Maromntovu.., postat ćete bogatiji. Jer – to je istinski Split.
