Split danas svečano obilježava blagdan svetog Dujma, zaštitnika grada Splita i Splitsko-makarske nadbiskupije. Iako je sveti Duje neizostavna figura gradskog identiteta, povijest njegova života mnogima je i dalje nepoznanica.
Sveti Dujam ili Duje, kako ga Splićani od milja zovu, bio je prvi salonitanski biskup i kršćanski mučenik iz vremena ranog kršćanstva.
Sveti Duje je bio iz Sirije
Jedan od najzanimljivijih podataka o njemu je mjesto njegovog rođenja. Prema "Žiću svetog Dujma" sveti Duje je rođen u Siriji, u imućnoj obitelji oca Teodozija i majke Migdonije. Obrazovao se u poznatom kršćanskom središtu Antiohiji, današnjoj Turskoj, gdje je neko vrijeme služio antiohijskog biskupa te širio vjeru u regiji.
Vođen misionarskim žarom, Dujam je stigao u Salonu, tadašnji glavni grad rimske provincije Dalmacije, gdje je zaređen za biskupa. Njegova služba trajala je od 284. do 304. godine, a završila je mučeničkom smrću.
Dao ga mučiti i pogubiti - car Dioklecijan
Za vrijeme Dioklecijanovih progona kršćana, provincijski namjesnik Marko Aurelije Junije, po carevom nalogu, dao je sv. Dujma mučiti i pogubiti u salonitanskom amfiteatru 304. godine. Njegovo tijelo vojnici su pokopali izvan gradskih zidina Salone, na groblju Manastirine, koje je kasnije postalo hodočasničko mjesto. Na tom je mjestu u 5. stoljeću podignuta bazilika, a uz Dujmov grob pokopan je i njegov nasljednik, nećak Primo.
Dio Dujmove nadgrobne ploče čuva se danas u Arheološkom muzeju u Splitu, kao važan spomenik rane kršćanske povijesti ovog kraja.
Kroz stoljeća su se razvile i legende o sv. Dujmu. Jedna od njih, iz srednjeg vijeka, tvrdi da je bio učenik svetog Petra i živio u 1. stoljeću, čime je splitska crkva opravdavala svoj zahtjev za crkvenim vrhovništvom u Dalmaciji i Hrvatskoj. Taj je argument splitskom nadbiskupu donio titulu metropolita i primasa u 10. stoljeću.
Kako se slavilo nekad
Kosti, odnosno relikvije svetog Dujma štuju se u splitskoj katedrali koja je poznata kao ʺkatedrala sv. Dujeʺ. U njoj od 1770. počivaju kosti sv. Dujma u baroknom oltaru koji je izradio mletački majstor Giovanni Maria Morlaiter.
U svom članku o blagdanu i biografiji svetog Dujma magistar filozofije i religiologije Marito Mihovil Letica za Vatikannews donosi zanimljive podatke o blagdanu sv. Duje.
"Blagdan sv. Dujma bio je u srednjem vijeku glavna svetkovina komune, regulirana odredbama Splitskoga statuta iz 1312. godine. Vrijedi napomenuti da srednjovjekovni statuti dalmatinskih komuna nisu regulirali samo djelovanje političke vlasti nego i sve važnije društvene odnose i zbivanja. Poseban sjaj i živopisnost blagdanu sv. Dujma davali su crkveni obredi, osobito procesija ulicama grada, i veliki godišnji sajam. Na njemu su zajedno s domaćim gradskim stanovništvom mogli slobodno trgovati i stranci, čime su se uspostavljali kontakti među više ili manje izoliranim srednjovjekovnim zajednicama.
Na Sudamju – kako Splićani oduvijek nazivaju blagdan sv. Dujma – bilo je obilje društvene zabave, posebno viteških igara u kojima sudjelovahu plemići, uz njih građani pučani, okolno seosko stanovništvo, također i svećenici. Zanimljivo je spomenuti odluku splitskoga nadbiskupa iz 1535. kojom se svećenicima zabranjuje sudjelovati u natjecanjima. Sudamja je stoljećima bila ne samo crkveni blagdan nego i prvorazredni gospodarski, društveni i, mogli bismo reći, športsko-natjecateljski događaj. Slavilo se sv. Dujma i trgovalo, narod se družio i veselio, a natjecatelji su pokazivali vještinu, brzinu i snagu", navodi.
U istom tekstu prenosi se i dio članka ʺSudamja – fjera sv. Dujeʺ autorice Tanje Ban iz Etnografskoga muzeja u Splitu koji govori o novijem slavljenju blagdana sv. Duje.
ʺUoči blagdana otvarala se raka sv. Duje, koja je zatvarana s dva ključa. Jedan je čuvao Kaptol, a drugi Općina i svečano bi ga donio gradonačelnik. / U sumrak je na Rivi bilo mnoštvo naroda, a pred Katedralom i vratima od grada Varošanke i Lučanke donosile su u velikim pletenim košarama i prodavale specijalne tople bijele kolače, najslađi blagdanski kruh, kojeg su pokrivale vunenim pokrivačima da bi zadržao toplinu. A glazba bi do kasno u noć uveseljavala građane. / Danima prije blagdana građani Splita bi uređivali i čistili svoje kuće, a roditelji bi imali dosta brige i posla oko pripremanja i kupovanja odjeće i obuće za djecu koja sudjeluju u procesiji. Na sâm dan sv. Duje sve je bilo živo, limena glazba obilazila bi gradske ulice svirajući budnicu (koračnicu) da proslavi dâ veselu intonaciju i da ulije građanima vedro raspoloženje. Toga dana grad je bio prepun ljudi, kako Splićana, tako i onih s primorja i otoka, iz bliže i dalje okolice, sve do Livna i Glamoča, koji su se tu dolazili zabaviti, kupovati ili prodavati.ʺ
