U sklopu ciklusa “Mladi izlažu”, kojim Klub Zona mladim umjetnicima već treću godinu zaredom daje prostor za predstavljanje talenata široj javnosti, sredinom studenog otvorena je izložba splitskog grafičkog dizajnera, Pavla Sviličića.

Pavle se splitskoj publici predstavio projektom #onevectordiary u kojem je svaki od 365 dana u posljednjoj godini prikazao kroz digitalnu ilustraciju, čime je dobio impresivnu kolekciju radova. Ispričao nam je kako je došao na ideju za ovaj projekt.

– Ideja je došla nekako spontano i samoinicijativno. Naime, u vrijeme kada sam započeo sam projekt imao sam nešto viška vremena, a potreba za novim programskim znanjima, tehnikama i metodama bila je sve veća, shodno činjenici da sam se već dobrano uvukao i navukao na digitalni svijet grafičkog dizajna gdje je praćenje trendova, procesa, metoda i tehnologija sastavni dio svakodnevnog rada svakog digital dizajnera.

Koliko ti je koristilo ovo iskustvo? Jesi li naučio nešto novo o sebi i svojoj kreativnosti? 

– Prije samog znanja htio bih istaknuti neke druge osobne crtice koje su proizašle iz ovog projekta: planiranje, organiziranost, upornost, požrtvovnost, kreativnost, psihologija, sociologija i tako dalje. Svaka crtica je ono nešto što postaje sastavni dio vas nakon određenog vremena rada na projektu. Svaka crtica iz dana u dan raste, gradeći od vas osobu kakvu možda niste prije vidjeli u sebi, nadopunjavajući sve vaše ljudske pore. Shvatite da je upornost najjače oružje koje svaka osoba posjeduje, shvatite da kreativnost postupno možete graditi, shvatite da je planiranje i organiziranost uz upornost najbitnija stavka za bilo koji dugoročni cilj. Počnete zapažati tuđa mišljenja i osvrte na jedan kritički način i u njima pokušavate pronaći sociološke i psihološke elemente za svakodnevno poslovanje i slično. U konačnici, kada pogledam na cijeli projekt, s odmakom, benefita je puno; prije svega kao dizajner unaprijedite svoj portfolio, znanje, iskustvo, profilirate se kao kvalitetna osoba u poslovnom okruženju, otvore se mnoge poslovne prilike i projekti, a onaj osjećaj sreće što ste došli do kraja je neizmjeran i nezamjenjiv s ičim što sam spomenuo.

Koliko vremena treba za jednu ovakvu ilustraciju?

– Radio sam u prosjeku nekih 2-3 sata dnevno. Naravno uz stalni poslovni angažman. Da ne bi netko pomislio da sam imao vremena za traćenje.

Kakve su bile reakcije okoline kad si započeo projekt?

– Da budem iskren mnogo se pitanja potezalo u početku, od toga što je vektor, koji alat koristim, pa do onoga čemu to, što će ti to, zašto se uopće mučiš s time, zašto gubiš vrijeme… tipične dalmatinske poruke podrške (smijeh). No odgovor bi najčešće ležao u ulaganju u sebe. Svako ulaganje u samog sebe u bilo kojem obliku je dobitak, a ne nekakvo gubljenje vremena. S vremenom su svi prihvatili, a danas su iznimno ponosni na ustrajnost i volju koju sam dao u ovaj projekt.

Što te motiviralo ovih 365 dana? Jesi li ikada pomislio odustati?

– Imao sam idejnih kriza, ali onih u smislu odustati ili ne odustati, nikad. Svi smo drugačiji, i kod svakoga od nas postoje neke bazne osobine koje nas u velikoj mjeri oblikuju u svemu što radimo. Mene tako obilježava upornost, natjecanje sa samim sobom, ne u nekom sportskom duhu, već u onom unutarnjem, u smislu sreće zbog ostvarenja cilja.

U kojoj je mjeri taj svakodnevni zadatak da izdvojiš jedan trenutak dana promijenio tvoj život? Dogodi li ti se i danas na kraju dana da se zapitaš ‘što je to obilježilo moj dan’?

– Mišljenja sam da osobe koje imaju aktivnu i ispunjenu svakodnevicu lako mogu doći do spoznaje koji je događaj, osoba, predmet, iskustvo obilježilo njihov dan. No i činjenica je da danas zbog svih silnih obaveza i ‘letećeg’ stila života jednostavno nemamo vremena uočiti same sebe u dnevnim prilikama. Ja sam se uspio upravo to, promatrati sebe. Danas to ide samo od sebe. Možda ne ilustriram, no pišem si natuknice.

Radovi izazivaju reakciju kod gotovo svih posjetitelja Kluba Zona. Kad otkriju priču koja stoji iza njih, još se više zainteresiraju. Neki su primijetili i utjecaj nekih poznatih autora, ali i da radovi nisu međusobno vizualno povezani.

– Cilj je bio 365 dana. Svrha je bila ovladati alatom i izaći iz ovog projekta kao kvalitetnija osoba. Kroz sve to vrijeme učio sam nove stilove, nove načine vizualiziranja, ilustriranja… Koristio sam neke poznate autore kao izvor inspiracije za tehniku kojom bi mogao predočiti vlastite ideje. Imate na primjer neke radove koje sam radio dok sam proučavao Keith Haringov rad i kompletan Pop art, radove iz razdoblja proučavanja Picassovog kubizma, Art decoa, pa sve do digitalnih standarda iz današnje IT zajednice. Učio sam od boljih. Izložba je nekakav presjek 365 dana i moram priznat da sam se poprilično namučio s odabirom samo 35 radova. Tako da ne bi ni trebali imati preveliku vizualnu povezanost, nisu strip forma pa da trebaju biti ujednačeni, već upravo suprotno, otkrivati svu raskoš mogućnosti digitalnih alata kroz osobna iskustva.

U kojoj mjeri radovi prezentiraju tvoj današnji stil, način razmišljanja i stvaranja? Dopuštaš li u svakodnevnom radu toliki utjecaj drugih autora?

– Dio tog izričaja se može vidjeti i u današnjem radu i stilu, no po mom osobnom misljenju nekako je sve, level up, išlo gore, puno je to ljepše sada, jasnije i izravnije. U smjeru svrhe i estetike, a ne kvote. A u tom smislu naravno da dopuštam utjecaj raznih autora. Na svakoga od nas utječe vidno i slušno polje okoline, bliže, dalje! Tako i to prisustvo drugih je nešto što ne možemo izbjeći, ne možemo ga se niti osloboditi. Jednostavno uzimate ono što vrijedi. Cijeli život ću biti otvoren onima koji su bolji od mene.

 

Svi radovi obiluju veselim, šarenim bojama, pa ostavljaju dojam da bilježe samo one sretne momente. U tih 365 dana vjerojatno je bilo i tužnih trenutaka, jesi li i njih prikazao?

– Naravno da je bilo, jesam bilježio sam i takve dane, bolesti, smrti, tuge, žalosti. Sve je to dio života.

Ovo ti je prva izložba. Planiraš li daljnja izlaganja? Kakvi su općenito planovi za dalje?

– Posljednjih nekoliko godina sam poslom vezan za IT zajednicu tako da sam poprilično okrenut korisnički iskustvenom dizajnu. No sama ideja kao poticajna osnova ide dalje u smjeru edukacije i usmjeravanja mlađih dizajnera u eru digitalno iskustvenog dizajna.
Nisam niti promišljao na početku da će projekt doživjeti svoje fizičko izdanje, sada sam siguran da će ova izložba obići još pokoji izložbeni prostor kroz skoru budućnost. Priznajem da sam se i ja malo oslobodio u artističkom pogledu i samo treba raditi, rezultati vas posjete kada se najmanje nadate.

Jesi li razmišljao o prodaji? Gdje zainteresirani mogu nabaviti neku od tvojih ilustracija?

– Razmišljao sam još i prije same izložbe. Nakon izložbe, radovi će biti izloženi i dostupni za kupnju u lijepoj i jedinstvenoj Rollin Gallery u Splitu koja je okrenuta mladim autorima modernog izričaja fotografije i grafike.

Izložba #onevectordiary Pavla Sviličića je otvorena do 7. prosinca, pa ako već niste imali priliku, požurite je pogledati u Klub Zona na Šperunu (Jerina 1). Više o projektu “Mladi izlažu” pronađite na službenoj stranici Kluba Zona.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime