Izumitelj pametne klupe, mladi Solinjanin Ivan Mrvoš, na svom Facebooku osvrnuo se na stanje u Hrvatskoj te opisao kako ga on vidi. Pojasnio je zašto mu se gadi život nakon pregleda vijesti u Hrvatskoj, ali i zašto neće otići iz Hrvatske.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
[POPRILIČNO DUG STATUS]
Od rođenja sam apolitičan. Moji doma nikada nisu bili pripadnici ni jedne stranke i to je možda i najbolja stvar koja mi se dogodila u životu. No, s druge strane, zbog toga vjerojatno većinu života i jesmo proveli krvavo radeći u borbi za svaku kunu.
Ne komentiram politiku. Pratim je, jer nam je danas nametnuta - ne samo u Hrvatskoj, već u cijelom svijetu. Svoje stavove i mišljenja u 99% slučajeva zadržavam isključivo za sebe, tek povremeno s kolegama ili prijateljima prokomentiram komediju koja se u hrvatskoj već godinama naziva "politika".
Nakon jutrošnjega standardnog pregleda novosti, u najmanju ruku – gadi mi se život.
Dakle, čovjek koji radi kao savjetnik gradonačelnika Splita na svome Facebook profilu otvoreno je za drugog građanina ove države i tog istog grada (Splita) napisao da je: idiot (nazvao mu je status idiotski, pa valjda je iz toga zaključak da je idiot?), te da slobodno ode iz hrvatske, jer nitko neće žaliti za njime. Usput je uspio ispasti i rasist, jer je prema njegovim standardima loše živjeti sa 13 Pakistanaca?
Zašto mu je ovo napisao? Jer je čovjek imao svoj stav i svoje mišljenje. Jer mu je dosta situacije u državi. A kakav odgovor dobije od čovjeka koji bi trebao raditi ZA NJEGA? Pljuvanje. U prijevodu - oličenje Hrvatske politike.
A onda dolazimo do nevjerojatnih izjava naših političara zadnjih nekoliko mjeseci, na koje apsolutno nitko u ovoj državi nije imao komentar.
Prvi i moj apsolutno najdraži - Milan Kujundžić: " Četiri su ključna mjesta gdje bi se moglo doći do tri milijarde kuna, a da pritom ne ugrozimo standard građana… govorim o kocki i o mobitelima.“
Drago mi je da je gospodin Kujundžić sam odredio šta ugrožava standard građana, a šta ne. Jer, što je to par kuna više – par kuna više za mobitel, par kuna više za struju, par kuna više za vodu. I eto nas na par stotina kuna. No, šta je to za ovako visoki standard naših građana? Ništa!
Kolinda Grabar Kitarović: "Ljudi danas imaju slobodan izbor te mogu otići ako smatraju da im ovdje nije dovoljno dobro" - Kleine Zeitung. U prijevodu: „nije nas briga za vas i ako vam ne odgovara život u Hrvatskoj slobodno otiđite“.
Zdravko Marić: "... Dosta je više tih ucjena i stalnih pritisaka na Vladu" - komentar na Valamarovu najavu odustajanja od investicije u turizam... ovo je apsolutno najveći WTF.
Da vodim Valamar zahtijevao bi da mi se g. Marić osobno dođe ispričat za ovakav bezobrazluk. Zdravko Marić radi u svojstvu građana i poduzetnika, a ne obrnuto! On bi treba napravit SVE šta je potrebno da se ova investicija realizira, pa taman to značilo spustit gaće, a ne napadati Valamar.
Mogli bi ovako u nedogled. I da, s obzirom na to da znam kakvi su (neki) ljudi u Hrvatskoj – poklopilo se da su svi navedeni u ovome statusu članovi jedne političke opcije, no to ne znači da drugu stranu (ne daj Bože) podržavam ili da oni imaju kvalitetne i konstruktivne izjave – dapače.
Kako znaš da ti je već svega dosta? Kad se ujutro digneš i razmisliš jel' ti sve ovo stvarno treba. Ima li uopće smisla pokušat izgraditi nešto veliko na lošim temeljima (temelj=država). Kad zatekneš sebe tokom večernjeg dnevnika kako pljuješ po svakom prilogu, političaru i shvatiš da si u tih 45 minuta skupio ogromnu količinu mržnje i negativnosti u sebi. Eto, to je onako kako se ja osjećam zadnjih nekoliko mjeseci. Talac države i ljudi koji nas "vode". Odnosno - vode, bez navodnika, samo je pitanje kamo. Najgore je kad shvatiš da se stotine tisuća kuna koje si uplatio u državni proračun protekle tri godine izdaju za plaće političara koji otvoreno seru po tebi i svima onima koji ne dijele njihovo mišljenje.
Iskreno, da u firmi imam 2 ili 3 djelatnika - sutra bih otišao. Kako imamo 40 djelatnika to ne mogu napravit, a na kraju krajeva i ne želim. Zašto? Jer sam 100% glup i želim dati primjer mladim ljudima u Hrvatskoj. Ne o tome da se i ovdje može uspjeti - nego o tome da se može uspjeti bilo gdje. Ako si dovoljno ustrajan, ako si dovoljno uporan i ako vjeruješ u ono šta radiš. Bez obzira na prepreke na koje nailaziš i probleme s kojima se suočavaš – uspjeh je moguć.
Od Hrvatske ili hrvatskih političara ne tražim apsolutno ništa. U 22 godine država mi nije ništa ni dala, barem ne for free. Besplatno obrazovanje, zdravstvo i ostalo su priče za ljude koji ne poznaju osnove ekonomije.
Imam samo jedan zahtjev, a to je da političari poštuju narod kojega vode. I to je sve. Već sad znam da, iako imam samo 22 godine, to nećemo dočekati čak ni za mog života. Čekaju nas godine i godine mučnih buđenja i gorkih odlazaka na spavanje, a one malo sretnije i PUNO pametnije od nas čeka miran san sa 13 Pakistanaca u Irskoj.
I za kraj, moji doma mi uvijek kažu da ne ulazim u politiku i da ne govorim loše o drugima, pa čak i kada je to istina, jer ću samo sebi napraviti probleme. Iskreno, više me nije briga. Ako ću zbog svoga mišljenja imati probleme – to će samo biti konačna potvrda meni, a nadam se i drugima u kakvoj državi živimo i što nam rade. Dovoljan razlog za odlazak.
I na kraju (još jedan kraj), briga me. Možda ne toliko vezano za tu temu, ali ovo je moja preporuka mladima: Nakon 22 godine života znam tko sam i što sam. Moj obraz je čist. U životu sam apsolutno sve postigao krvavim radom. Bez veza, bez politike, bez tatinih para (i hvala mu na tome). Meni je važno da ja to znam, a šta drugi misle – zaboli me. Preporučujem isto i drugima.
[fb_pe url="https://www.facebook.com/ivan.mrvos/posts/10212184740271038?pnref=story" bottom="30"]
