Mlada književnica Sara Kopeczky, odrasla u Splitu gdje i danas živi, ovogodišnja je dobitnica književne nagrade "Edo Budiša" Istarske županije, prenosi istra24.
Godišnja književna nagrada Istarske županije „Više ne znam tko si“– Regione Istriana „Edo Budiša“ dodjeljuje se u spomen na rovinjskog književnika Edu Budišu (1958. – 1984.), a nagrada se sastoji od jednomjesečnog boravka u Kući za pisce – Hiži od besid u Pazinu i jednokratne novčane nagrade od 1.000,00 eura. Dodjeljuje se od 2012. godine autoricama i autorima do 35 godina starosti kojima je u protekloj godini objavljena zbirka kratkih priča.
Dosadašnji dobitnici i dobitnice su Srđan Srdić, Marko Pogačar, Bojan Krivokapić, Ivana Bodrožić, Lejla Kalamujić, Rumena Bužarovska, Miloš K. Ilić, Ana Schnabl, Luiza Bouharaoua, Almin Kaplan i Igor Ivko.
Ove godine su u konkurenciji za nagradu bile Alena Begić s knjigom „Dan za ispravljanje“ (Durieux, Zagreb) i Sara Kopeczky s knjigom „Više ne znam tko si“ (Hena com, Zagreb). Žiri u sastavu Vanese Begić, Zorana Damjanovića, Borisa Koromana, Ivane Ujčić i Nevena Ušumovića odlučio je da ove godine nagradu dobije Sara Kopeczky.
Književnica Sara Kopeczky Bajić: Najveći je spisateljski talent ljubav prema pisanju
U obrazloženju nagrade stoji da je “Više ne znam tko si” opsežna zbirka sastavljena od dvadeset i šest priča. Čitatelja iznenađuje ujednačenost književne kvalitete ovih tekstova, suverenost s kojom autorica izmjenjuje dijaloške prizore, introspektivne momente i retrospekcije, kojom upravlja provodnim motivima svojih priča omogućujući im da u obratu radnje postanu sugestivne, otvorene figure, poticajne za daljnja domišljanja i refleksiju, prenosi istra24.
Sve junakinje i junaci Sare Kopeczky mali su ljudi s (dalmatinske) periferije. Najveći broj priča fokusiran je na obiteljske mikrosvjetove, na kobno i destruktivno tradiranje patrijarhalnih obrazaca, na duboke rane koje ostavlja očinsko nasilje (fizičko, seksualno, psihičko), ali i bešćutno odsustvo komunikacije. Autorica suptilno, bez ikakve patetike, ocrtava silnice koje njezine glavne likove drže u zamci samoomalovažavanja i mazohističkog samookrivljavanja.
Dvadeset i šest priča ove zbirke tvore svojevrsni „krug života“: dok na početku imamo starmalu djecu opterećenu traumama, na kraju nas čekaju, izgubljeni, podjetinjili starci. Kao prava umjetnica kratke priče, Sara Kopeczky nas iz priče u priču uzdiže do empatijske razine s koje se pruža bolni pogled na prazninu današnjih bračnih zajednica, na ono što nedostaje u obiteljima, na ono čega nema u njihovim odnosima. Potresno je odsustvo nježnosti i ljubavi među onima koje pripovjedačice i pripovjedači ovih priča zovu svojim najbližima.
