- Naša katedrala večeras kao i sve crkve širom svijeta postaje dvorana Posljednje večere. Danas Crkva slavi dva događaja koja su međusobno povezana, a oba izviru iz srca našega Spasitelja. Svi smo večeras u ulozi učenika koji doživljavaju tajnu vjere, tajnu koju u svojoj nedostojnosti ne možemo razumijeti bez svjetla Njegove ljubavi - rekao je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić predvodeći spomen Posljednje večere na Veliki četvrtak, 18. travnja, u splitskoj prvostolnici sv. Dujma. U koncelebraciji je bilo više svećenika na čelu s nadbiskupom i apostolskim nuncijem mons. Martinom Vidovićem i generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem.
Govoreći u homiliji o događaju Pashe, nadbiskup je pojasnio kako ona u sebi sadržava simboliku događaja prema budućnosti, prema konačnom izlasku čovjekova ostvarenja.
- Konačni izlazak čovjekova ostvarenja je novost koju je Gospodin učinio unutar židovske Pashe. On je za sve nas učinio Pashu prijelaza s ovoga svijeta. Dolazi od Oca, iz vječnosti, u naše vrijeme i naš prostor, postaje čovjekom i prihvaća čovjeka, kako bi nam darovao ljubav koju ne možemo u potpunosti razumjeti“. Osvrćući se na Petrovo nerazumijevanje Gospodinova čina, naglasio je kako Petar ne želi da mu Gospodin pere noge, jer zna da nije dostojan. Tu nedostojnost pred otajstvom euharistije i Božjeg sebedarja i mi ispovijedamo riječima „Gospodine nisam dostojan da uđeš pod krov moj“.
U nastavku homilije, mons. Barišić je protumačio predanje Isusove ljubavi za svakoga čovjeka. „Dok Juda priprema predanje Gospodina i Gospodin se predaje, ali na posve drugačiji način. U svom predanju za sve nas, on mržnju i bol dodiruje svojom ljubavlju i kao Gospodin, nikada ne okreće leđa čovjeku.“ Naglasio kako je euharistija ustanovljena jer je ljubav željela biti trajno prisutna s nama i za nas. „Ljubav koja nam se dariva u euharistiji je spremna služiti. Ljubav bez služenja je prazna, a služenje bez ljubavi je ropstvo. U ovom činu euharistijskog predanja Ljubavi ropstvo je pobjeđeno i postavljen je temelj za izgradnju boljega svijeta."
Zaključujući homiliju, mons. Barišić je poželio „da nam Kristov primjer ljubavi i služenja bude nadahnuće za prijelaz od egoizma prema darivanju, od mržnje prema oproštenju i od navezanosti za ovozemaljsko prema vječnosti, kako bismo uživali svu puninu koja nam je darovana.“
Zatim je nadbiskup oprao noge apostolima, koje su predstavljali vjernici različitih poziva i poslanja. Misu je pjevanjem obogatio katedralni zbor pod ravnanjem maestra don Šime Marovića.
