Gašenje regionalne redakcije Al Jazeere izazvalo je brojne reakcije javnosti, ali jedna od upečatljivijih dolazi od novinarke i televizijske voditeljice Mirjane Hrge. Na svom Facebook profilu prisjetila se početaka te medijske kuće – i svoje osobne priče s njom.
"Svi nešto pišu o gašenju Al Jazeere. Ja sam ta koja je prvi put rekla: 'Dobra večer, gledate Al Jazeeru Balkans!'", prisjeća se Hrga, koja je bila zaštitno lice prvog emitiranja kanala.
"Meni je vijest – da je do sada trajala"
Hrga Al Jazeeru ne glorificira, ali je, kako kaže, uvijek "racionalno doživljavala". Naglašava kako je sama činjenica da je kanal opstao sve ove godine – zapravo najvažnija vijest.
"Vlasnik nam je bila 'benzinska stanica'. Takvi su nam bili i uvjeti", piše iskreno, aludirajući na vlasničku strukturu i specifičnosti poslovanja.
Unatoč tome, rad u toj redakciji opisuje kao sedam godina luksuznog novinarstva.
"Živjela sam 7 godina luksuznog novinarstva, u tehničko-infrastrukturnom smislu, onakvog kakav bi trebao biti u svim medijskim kućama koje mogu držati do sebe."
Nakon sedam godina u Sarajevu, Hrga se nakratko vratila u hrvatske medije.
"Kada sam se nakon 7 godina vratila u Hrvatsku, na godinu dana na RTL (greška), nisam se mogla sabrati. Osjećala sam se kao mlada koja se iz silne ljubavi udala za besperspektivnog siromaha."
"Hvala im do neba veliko"
Emotivno priznaje kako joj Al Jazeera nije samo dala profesionalnu priliku, već oblikovala i osobno iskustvo.
"Ne da mi se pisati koliko mi je dobra donijela Al Jazeera jer koga to realno zanima i što je tu istina. Ali dok sam živa zahvaljivat ću im na mogućnosti da se formiram kao osoba."
Putovanja, upoznavanje drugih kultura i stradanja – posebno Bliskog istoka i Palestine – Hrga ističe kao ključna iskustva u svom sazrijevanju.
"Ako ne putuješ, ne živiš, stvarno ne patiš i ne mrziš ‘tamo neke’, kako da shvatiš tko je tko. Ne valjda čitajući kolumniste 'Jutarnjeg' i slične usijano-umišljene glave koje dalje od Graza, međusobne samohvale i plaćenih novinarsko-medijskih žurki nisu otišli."
Zahvalnost prema toj redakciji zaključuje jednostavno, ali snažno:
"Hvala im što sam zavoljela Bliski Istok, patnju Palestinaca i osnažila ljubav prema svojoj zemlji. Do neba veliko. Što se mene tiče – dobro da ste postojali. Iz tuđe kože ionako ne mogu govoriti…"
