Kći pokojnog sina je pred Novu rodila. Otišli smo mu na grob da mu kažemo da je postao djed. Odnijeli smo mu cvijeće i zapalili svijeću, govori Milo Hrnić.
Da kažem pošteno, ovih dana poklapaju se godišnjice smrti mojega sina i njegova prvog rođaka. Umrli su u razmaku od deset dana. Tužni smo, nema dana da nam nije teško. Sve nas podsjeća na to, kaže za 24 sata Milo Hrnić (70).
Prije godinu dana dubrovačkom glazbeniku preminuo je sin u snu. Milo Hrnić ipak se nije predao i snimio je novi album. No još ga ne želi objaviti.
- Radio sam da mi godina ne ode u ništa. Imam novi projekt. Jedan otočanin, s Brača, Pjero, napravio mi je krasne tekstove. Tekstovi su puni alegorije, kako volim, ima 12 pjesama ukupno. Ali što sad vrijedi pustiti ih van kad se ne zna što nas čeka. Ja sam završio cijeli projekt, snimio sve, imam doma studio u kojemu sve sam radim. Nisam bio samo pjevač, nego i autor glazbe, aranžmana, produkcije... Došao sam de facto do kraja s ovim novim projektom. Čekam dokle će trajati ova teška vremena. Lako je dati prognozu za vrijeme, ali ne i za naše živote - kaže Milo.
O svojem novom albumu nije dosad govorio u javnosti. Odlučio je sam s obitelji tugovati.
- Sin je isto volio glazbu. Nema tog momenta, tog segmenta u životu koji me ne podsjeća na njega. Radio sam neke pjesme i onda bi mi došle suze i morao sam stati, ponoviti opet. To je sve ljudski. Postao sam pradjed, kći mojeg pokojnog sina pred Novu godinu rodila je sina, Roko se zove. To Bog pošalje zamjenu. Ono što Bog uzme, vrati natrag - kaže Milo.
On i sin Srđan bili su veliki prijatelji.
- On je bio hrvatski branitelj pet godina. Bio je student Instituta za oceanografiju, no rat mu je prekinuo studij. Cijeli život se borio, vrlo sposoban je bio. Pošao je navigavati, položio je za kuhara u 15 dana. On se borio kroz život kako bi ostvario budućnost sebi i djeci. Učinio je toliko puno stvari, stvorio je kafić svojim rukama, otvarao restorane. Bavio se brodovima za izlete. Pokušavao je sve živo, na kraju je kuću u kojoj sam se rodio, u kojoj je živio, renovirao kako bi ušao u turizam. Jednostavno se sve prelomilo preko njegovih leđa. Mislim da se umorio - govori Milo.
Žali što sa sinom nije snimio pjesmu. Razmišljao je da sinovu pjesmu “Fala”, s kojom je pobijedio na festivalu, uvrsti u novi album, no na kraju ipak nije htio. Nije htio raditi samopromociju od osobne tragedije.
- Ne znam što bih rekao, to je naša intimna stvar. Ne želim ništa iskorištavati. Svakako bi zvučalo kao da se želim okoristiti od takvih groznih životnih događaja - kaže Milo.
Sinov grob redovito posjećuje. Jučer je prošlo točno godinu dana otkako mu je sin Srđan preminuo u snu, javlja 24 sata.
- Je li s vremenom lakše? Ne znam. Rekli smo mu za novost da je dobio unuka. To smo mu rekli prije nekoliko dana. Sutradan nakon što smo doznali da je unuka rodila, otišli smo mu na grob, odnijeli cvijeće i zapalili svijeću. I popričali s Bogom i s njim. Ono što nam je na duši, to nam je na srcu. Tako progovorimo. Onda odemo doma. Uvijek je sjena oko mene, bio je jako veseo i pozitivan, dizao je raspoloženje svima - govori Milo.
Blagdane je proveo u krugu obitelji. Puno je radio na novom albumu, za čiju objavu čeka neka bolja vremena.
- Naradio sam se strašno. Sate i sate u uvjetima u kojima mogu raditi. Snimio sam čak i vokale pratnje. Glas mi je svjež i dalje. Mogu otpjevati visoke intonacije. Sve sam to napravio i sve imam, jedino čekam da vidim naznake da će nam biti bolje. Jedva čekam da se susretnem s publikom ako se pojavi prilika. Ja sam jedan poseban primjer u Hrvatskoj. Nitko mi nije puno pomagao. Publika me vratila i kad sam imao comeback. Uvijek sam htio živjeti skroman život, bez napuhivanja. Na pozornici dajem cijeloga sebe i publika me tako doživjela. Postoje iskrenost i ljubav, kako oni mene vole. To me nosilo cijeli život i nosit će me. I želim da narod što prije ispliva iz ove situacije - zaključio je Milo.
