Predsjednik Republike Zoran Milanović sudjelovao je utorak na komemoraciji koja je započela u Plavnom pored križa postavljenog za žrtve sela Plavno, a nastavila se u Gruborima kod križa postavljenog za žrtve toga zaseoka.
„Ovo nije protokolarni događaj, ovo je neka vrsta duga časti prema onome što se dogodilo prije dvadeset i pet godina i što je u meni tada izazivalo moralni užas. Lako je sada dvadeset i pet godina kasnije govoriti da nitko za ovo osobno nije odgovarao. Zna se otprilike koja je postrojba ovdje bila toga dana“, rekao je predsjednik Milanović u Gruborima i dodao da je za Grubore čuo preko teksta koji je pročitao u New York Timesu.
“Šteta koju država sama sebi nanese, ili joj nanesu ljudi koji u njezino ime djeluju, je nešto što nije apsolut. Postoje obziri koji se moraju poštivati. Užas izaziva ubojstvo šestero nedužnih, starih ljudi“, poručio je Predsjednik. „U ime koje proklete pravde djeluju ljudi koji su mogli ubiti nevine civile“, rekao je dodavši da je također velika šteta nanesena i hrvatskoj državi. „Ona je nagrdila hrvatsku reputaciju koja do tada nije bila loša, reputaciju države koja je napadnuta. Ona je kompromitirala i ugled jedne postrojbe hrvatske policije koja je uspjela čitav rat boriti se i izlagati se pogibelji na jedan junački, primjeran i pošten način. To je specijalna policija. Nakon ovoga više ništa nije isto. Moralni užas i šteta koja je nanesena“, istaknuo je predsjednik Milanović.
„Ratovi su gotovi i vrijeme je za normalno u nama, za ono normalno što postoji u svakom čovjeku: dobro, pitomo i naivno. Dosta je bilo onoga što je obilježavalo odnose dvaju naroda, ili nacija, kojima je teško u modernoj Europi naći dvije sličnije. Hrvati i Srbi su dvije najsličnije nacije s najvećim brojem dodira“, rekao je Predsjednik Republike i dodao da je teško danas reći ostajte ovdje jer ovdje nema nikoga te obraćanje zaključio stihovima srpskog pjesnika Alekse Šantića: „Ostajte ovdje, sunce tuđeg neba ne grije tako što ovo grije, grki su tamo zalogaji hljeba gdje svoga nema i gdje brata nije!“.
