Na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru u četvrtak je pokopan Jean-Michel Nicolier, vukovarski branitelj i francuski dragovoljac koji je svoj život položio za slobodu Hrvatske. Na posljednjem ispraćaju heroja iz Francuske okupile su se tisuće ljudi iz svih krajeva zemlje.
Nicolierovi posmrtni ostaci pronađeni su 29. lipnja, čak 34 godine nakon što je ubijen na Ovčari. Hrvatsku je smatrao svojom drugom domovinom, a njegova je obitelj odlučila da će mu vječni počinak biti među suborcima s kojima je dijelio ideal slobode.
Jean-Michel Nicolier (1966.–1991.) u Hrvatsku je stigao u ljeto 1991. i odmah se uključio u obranu od velikosrpske agresije. U Vukovaru je kao pripadnik HOS-a branio Sajmište, a ranjen je 9. studenoga i prevezen u vukovarsku bolnicu. Nakon okupacije grada, JNA i srpske paravojne postrojbe odvele su njega i druge ranjenike, civile i medicinsko osoblje – te ih pogubile na Ovčari u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine.
Povelja s njegovim imenom uručena majci Lyliane Fournier
U znak trajnog sjećanja na njegovu žrtvu, 12. prosinca 2019. godine u Imotskom je, pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja, održana svečanost na kojoj je majci Lyliane Fournier uručena prva Povelja koja nosi ime njezina sina.
Inicijativu su pokrenuli Ogranak Matice hrvatske Imotski i Udruga zagrebačkih Poljičana “Sveti Jure”, a na događaju je sudjelovao i izaslanik ministra hrvatskih branitelja Stjepan Sučić, koji je naglasio kako je riječ o plemenitom činu kojim se širi kultura sjećanja i poštovanje prema hrvatskim braniteljima.
Uz prof. Božidara Petrača, koji je uručio Povelju, prisutni su bili i domoljubi Zdravko Vladanović, Zdenko Lozo i Stjepan Sučić, dok je majka Lyliane Fournier izrazila dubok ponos što hrvatski narod s toliko dostojanstva čuva uspomenu na njezina sina.
Tijekom večeri predstavljena je i zbirka domoljubne poezije „Spomen žrtvi“ autora Frane Livajića, u kojoj je objavljena i pjesma posvećena Nicolieru, a u francuski ju je preveo prof. dr. Stjepan Lapenda.
Govor Zdenka Loze prigodom utemeljenja Povelje Domovinskog rata – Jean Michela Nicoliera
Čitavo dvadeseto stoljeće u Europi obilježeno je najstrašnijim ratovima, užasnim diktaturama i savršenim tehnologijama masovnih smaknuća čitavih narodnih entiteta ili njihovih desetkovanja. Riječ je o nekoliko stotina milijuna poniženih, izmrcvaljenih i umorenih nedužnih građana, kolijevke civilizacije i ostatka zemalja svijeta čiji su se vojnici zatekli u toj brutalnoj klaonici apokaliptičnih razmjera i u Otkrivenju opisanih slika.
I dok je sam konac devetog desetljeća prošlog stoljeća navijestio i počeo bilježiti lom brutalnih komunističkih diktatura te neprirodno začetog vojnog pakta u zemljama istoka Europe, dotle je njen jug zabilježio strašne i apsurdne ratove u zemljama bludom začete tvorevine zvane Jugoslavija. Na tom je prostoru jedna imperijalistička državica otpočela i, do tada neviđenim zločinima, vodila tri tek naoko različita rata (ne računajući Slovenski tjedan) s ciljem ostvarenja mitomanske ideje stvaranja Velike Srbije.
Kulturcid, ekocid, masovna ubojstva, zločin iz mržnje, poniženje svakog ljudskog dostojanstva te na kraju genocid obilježili su gotovo jedno desetljeće brutalnih orgija jedne dobro naoružane tvorevine predvođene neostaljinističkom političkom vrhuškom.
Nečuvenim metodama ta je staljinistička klika i njezina vojna hunta preotela oružje svojih žrtava te im diplomatskim i obavještajnim spletkama onemogućila nabavu novog, toliko potrebnog za obranu golih života, imovine i identiteta.
Prva od ta tri rata okončana su genocidom nad Sarajevom i Srebrenicom te njegovom na sreću neuspjelom inačicom u Bihaću, a sve je započelo bestijalnim mučenjem hrvatskog ponosa – grada Vukovara – i pitomih sela od Srijema do juga Dalmacije. Slike razorenog Dubrovnika trajni su memento srbijanskog ludila i nevjerica uljuđenog svijeta da se to odigralo pred očima međunarodne nebrige.
Dragi prijatelji, velike epopeje Drugog svjetskog rata od Staljingrada do Normandije vodile su se u ravnomjernim odnosima vojne sile. Epopeja Vukovara ispisana je veličinom ratništva golobradih mladića, gotovo golorukih, ali oboružanih srcem i krunicom oko vrata – odlučnih da poput svojih slavnih predaka od Sigeta do Siska prinesu dar života na žrtvenik Domovine.
Nikada više od dvije tisuće ljutih bojovnika mjesecima je odolijevalo brigadama i divizijama do zuba naoružanog neprijatelja koji je na Vukovar bacio sve što je imao, ali je time iskopao i vlastito groblje.
Ta mladost, hrvatska, bošnjačka i manjinska, ojačana stranim idealistima poput Jean Michela Nicoliera, zaustavila je istočne barbare u trokutu između Drave, Dunava i Save. Time je omogućila Hrvatskoj da izgradi vojsku koja će kasnije osloboditi državu i stvoriti temelje mira.
O strahotama rata, o ratnicima i razočarenju u poraću pjeva Frano Livajić, a u ovoj knjizi našlo se mjesto i za jednog francuskog dragovoljca – vojnika pakla i junaštva, Davida koji je nadvladao Golijata.
Pobjeda Vukovara moralno je blistava, iako praćena masovnim pogubljenjima i logorima. U jamama Vukovara izmiješane su kosti Jean Michela, Siniše, Velimira i mnoge njihove braće.
Pjesnik je stihom zabilježio veličinu žrtve francuskog mladića koja je ugrađena u temelje hrvatske slobode. Zbog toga smo večeras sabrani, da se poklonimo veličini njegova puta i zahvalimo majci i obitelji što je Jean Michel Nicolier postao svjetionik tame i živi spomenik hrvatskog ratničkog dostojanstva.
I na kraju, poštovana gospođo – majko hrvatskog viteza i mučenika Jeana Michela – u ime Matice hrvatske i pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja, dozvolite da Vam udijelimo Povelju.
Neizbrisivo sjećanje
Danas, kada su posmrtni ostaci Jean-Michela Nicoliera napokon položeni u hrvatsku zemlju koju je branio, njegova se žrtva ponovno potvrđuje kao simbol časti, ljudskosti i bratstva među narodima.
Njegovo ime ostat će zauvijek urezano u povijest Vukovara i Domovinskog rata – kao svjetionik hrabrosti koji povezuje Hrvatsku i Francusku u zajedničkom sjećanju na ideale slobode.
