Prema Ujedinjenim narodima, znanost i ravnopravnost spolova ključni su za postizanje međunarodno dogovorenih razvojnih ciljeva, uključujući i 17 ciljeva održivog razvoja - Sustainable Development Goals (SDGs) Agende za održivi razvoj 2030. Kako bi se postigla potpuna i jednaka dostupnost i sudjelovanje u znanosti za žene i djevojke, kao i ravnopravnost spolova uz osnaživanje djevojaka i žena u znanosti, Opća skupština Ujedinjenih naroda 2015. godine proglasila je 11. veljače Međunarodnim danom žena i djevojaka u znanosti.
Cilj obilježavanja ovog dana jest potaknuti što više žena i djevojaka na uključivanje u znanost, promovirati razvoj karijera u znanosti i povećati svijest o doprinosu žena u znanosti.
Području rodne ravnopravnosti na Sveučilištu u Splitu oduvijek se pružala velika pažnja, a posebice zadnjih godina kada je poduzeto niz mjera i aktivnosti za unapređenje rodne ravnopravnosti. Senat Sveučilišta u Splitu je na svojoj sjednici u studenom 2021. usvojio Plan rodne ravnopravnosti 2021.-2027., u kojem su u potpunosti implementirane i aktivnosti Europske komisije koja je kao dio svoje Strategije rodne ravnopravnosti 2020.-2025. iskazala posvećenost promicanju rodne ravnopravnosti u istraživanjima i inovacijama.
Stoga Sveučilište u Splitu ovim putem čestita svim djevojkama i ženama koje su se za svoj profesionalni put odlučile baviti istraživačkim i znanstvenim radom!
Ovaj dan nam je i poticaj da predstavimo rad znanstvenica sa splitskog sveučilišta, a prva sugovornica nam je doc. dr. sc. Bernarda Lovrinčević s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Splitu, koja je diplomirala fiziku i matematiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Splitu, izradila dvojni doktorat na Sveučilištu Sorbonne u Parizu i na Sveučilištu u Splitu te je doktorirala u Parizu 2013. godine. Zvanje docentice stekla je 2016. godine. Voditeljica je uspostavnog HRZZ projekta „Dinamika u sustavima u kojima postoji mikro-segregacija“ i ima 23 objavljena znanstvena rada u međunarodnim časopisima. Doc. Lovrinčević je senzibiliziranost na temu uloge žena u znanosti iskazala i sudjelovanjem na prošlogodišnjem Festivalu znanosti prezentacijom o profesionalnom i privatnom životu žena dobitnica Nobelove nagrade za fiziku.
Što je Vas osobno usmjerilo na put bavljenja znanošću? Kako ste započeli znanstvenu karijeru?
U školi sam oduvijek najviše voljela predmete poput matematike, fizike i kemije pa sam prilikom odabira studija znala da ću ići u tom smjeru. Sviđala mi se egzaktnost prirodnih znanosti i njihova utemeljenost na neupitnim činjenicama, u čemu sam osobno pronalazila neku sigurnost. Pred kraj diplomskog studija fizike i matematike, odlučila sam upisati doktorat jer me najviše od svega privlačila znanost. Ubrzo nakon toga sam postala asistentica na Odjelu za fiziku na splitskom PMF-u, te su mi se tako otvorile brojne mogućnosti za karijeru u znanosti. Jedna od tih mogućnosti je i doktorat na Sveučilištu Sorbonne u Parizu.
Imate iskustvo izrade dvojnog doktorata, jeste li u tom procesu osjetili razlike Splita i Pariza u institucijskoj podršci mladim znanstvenicima, odnosno znanstvenicama?
Moram priznati da sam uvijek dobivala kvalitetnu podršku, kako u Parizu, tako i u Splitu. Međutim, neki administrativni procesi vezani uz doktorski studij, primjerice oni koji se odnose na organizaciju obrane teme i samog rada, su jednostavniji u francuskom obrazovnom sustavu. Također, proces digitalizacije je kod njih počeo mnogo ranije, tako da ih u tome trebamo još sustići.
Ženama u znanosti se često postavlja pitanje kako usklađuju obiteljski i profesionalni život, dok su takva pitanja rjeđa muškim kolegama. Za Festival znanosti ste radili i temu o životu dobitnica Nobelove nagrade za fiziku, koji se dijelom ticao i njihovog privatnog života. Možete li nam iz osobnog iskustva reći kako je biti žena u znanosti danas, zasigurno postoje razlike u odnosu na neka prošla vremena? Jesu li i u kolikoj mjeri prisutni rodni stereotipi?
Naša je realnost da je ženama općenito teže uskladiti karijeru i obiteljski život, sviđalo se to nekome ili ne. Pandemija COVID-a 19 je te nejednakosti između žena i muškaraca samo produbila. Nedavna istraživanja su pokazala da je znatno opala produktivnost znanstvenica u pandemijskom periodu, gledano po prijavama znanstvenih radova i projekata. To ne iznenađuje, ako uzmemo u obzir da većinu kućanskih poslova ipak odrađuju žene. Rad u znanosti je specifičan zbog toga što zahtijeva stalan angažman, usavršavanje i učenje. Mnoge znanstvenice, a prije svega mislim na one koje skrbe o djeci i/ili drugima, nemaju dovoljno podrške svojih najbližih. Bez pomoći moje obitelji, prvenstveno mog muža, ne bih mogla graditi uspješnu karijeru i biti majka dvoje male djece. Što se tiče rodnih stereotipa, nekoliko puta sam bila izložena neugodnim komentarima od strane muških kolega. Fizika je još uvijek percipirana kao ”muška” znanost, a jedini način da se to promijeni je da se fizičarke same aktiviraju i na neki način izađu iz sjene. Poznato je da se slavna Marie Curie željela zaposliti na Sveučilištu u Krakowu, no nije uspjela jer je bila žena. Svakako da je stanje za žene u znanosti bolje nego na početku 20. stoljeća, ali napredak je vrlo spor.
Uz znanstvenu karijeru i nastavnica ste, nositeljica ste nekoliko kolegija na PMF-u, jesu li mladi danas zainteresirani za bavljenje znanošću, kako ih motivirati?
Otkako sam zaposlena na Odjelu za fiziku, nastava me ispunjava posebnim zadovoljstvom. Iskreno, voljela bih da imamo više studenata i studentica jer nudimo kvalitetan studij fizike, uz različita usmjerenja nakon preddiplomskog studija. Budući da je novac većini mladih ljudi najveći motivator, mnogi od njih koji su vrlo talentirani i bili bi sjajni znanstvenici, nažalost se ne odlučuju na taj put.
Motivaciju za bavljenje znanošću najviše mogu potaknuti njihovi nastavnici, ali i roditelji. Interesantna je činjenica da je svaka od žena koje su dobile Nobelovu nagradu iz fizike imala snažan roditeljski, odnosno učiteljski uzor u znanosti. Naravno, poticaj treba doći i od nas kao znanstvenika pa trebamo iskoristiti svaku priliku za promociju znanosti – održavanjem predavanja, radionica i slično. Veliki mi je užitak i čast što ove godine sudjelujem kao mentorica na Centru izvrsnosti prirodoslovlja u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Nadam se da će neki od tih mladih odabrati znanost kao svoj životni put.
Što biste savjetovali, odnosno poručili, djevojčicama, odnosno djevojkama koje žele svoju karijeru ostvariti u istraživanjima i znanosti?
Prvo bih im čestitala na tom odabiru jer nam definitivno treba više žena u znanosti! Zatim bih im savjetovala da slijede svoje snove i naporno rade da ih ostvare. Neka budu spremne na stalno učenje, usavršavanje i putovanja. Uz malo sreće i podrške okoline, uspjeh neće izostati! 🙂
