Udruga Domine posvetila je prvi jesenski tjedan sjajnoj temi o kojoj se mnogo, ali opet nedovoljno i često podcjenjivački govori u društvu – pravima žena. Kroz niz umjetničkih i raspravljačkih aktivnosti na Mediteranskom ženskom festivalu Domine će pokušati ukazati na sve češće napade na žene i ženska prava te čitav niz poteškoća s kojima se susreću u patrijarhalnom svijetu pri svojim privatnim i profesionalnim izazovima.
Sinoć je u Gradskom kazalištu mladih u režiji Katarine Pejović odigrana predstava Ma-Ma, obilježena nizom reminiscencija i komentara o trudnoći, porodu i ranom periodu djetetova života. Tri glumice (Vanda Boban Jurišić, Nada Kovačević, Mia Vladović) kroz nekoliko različitih pripovjednih perspektiva opisuju živote majki: trudnica, dojilja, domaćica, radnica, supruga, samohranih majki, snažnih, uplakanih, povrijeđenih i osnaženih. Na samom se početku nasmijemo pošalicama da žene pričaju dvostruko više jer sve moraju dvaput objašnjavati, kimamo glavom na frazeme „Jadna ti majka“, „Daj mi Bože što mi misli žena, ne daj što mi misli majka“, iščuđavamo se internetskim definicijama majke i oca u kojima je majka sisavac zadužen „za hranu i brisanje guze“, a otac za „intelektualnu razinu djeteta“.
Najpotresniji je dio, kako se pokazalo i u hrvatskom javnom diskursu istupom Ivane Ninčević Lesandrić, bio onaj o trudnoćama i porodima. Majke su se lomile između priča o divnim liječnicima i babicama koji su ih bodrili kroz najteže životne boli te onih o mesarima zbog kojih su neke osakaćene, a djeca izgubljena. Bez dlake na jeziku opisuju neadekvatne uvjete u bolnicama, bezobziran odnos prema partnerima u rađaoni, glupe (muške!) komentare o tiskanju i tome da „ne boli to baš tako“, kao i nemjerljive teškoće samohranih roditelja, nezaposlenih roditelja i podstanara. Sjajan je osvrt na najteži posao na svijetu zaokružen mišlju „Majčinstvo je eksperiment koliko majka može izdržati bez sna i njege“ te plačem i urlicima „Ma-ma!“ koje kad-tad u životu svi upute, i novorođenčad, ali i odrasli.
Na tragu cijele ove sjajne manifestacije nadamo se da ćemo svi zajedno svakodnevno, dosljedno i uporno raditi na promicanju jednakosti spolova, ženskih prava i zaštite skupina koje su nepravdom i nebrigom marginalizirane u „modernom društvu 21. stoljeća“.
