Povodom 33. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i 28. obljetnice mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, razgovarali smo s dr. Matom Granićem, ratnim potpredsjednikom Vlade demokratskog jedinstva, potpredsjednikom tadašnjeg Kriznog stožera, uspješnim ministrom vanjskih poslova i glavnim pregovaračem s okupatorskom JNA o njenom odlasku iz Hrvatske. Najdugovječniji Tuđmanov ministar, danas posebni savjetnik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, u razgovoru za Dalmacija Danas prisjetio se tih ponosnih i velikih dana.
Razgovorljiv i susretljiv, s vrlo pedantnim i živim sjećanjima, zahvalan hrvatskim braniteljima i predsjedniku Tuđmanu, podijelio je svoja precizna sjećanja na događaje s diplomatske bojišnice.
Vi ste u teškom razdoblju za Hrvatsku najprije bili potpredsjednik Vlade RH. To je bilo prije samog priznanja i tijekom procesa međunarodnog priznanja...
– Bio sam potpredsjednik Vlade demokratskog jedinstva, zamjenik predsjednika Kriznog stožera Vlade RH i glavni pregovarač s bivšom JNA.
Znamo dobro kakva je tada bila situacija u Hrvatskoj zbog velikosrpske agresije i bivše JNA ?
– S jedne strane, predsjednik Tuđman povukao je državnički potez kada je u ožujku donio odluku da više ne sudjeluje u pregovorima unutar okvira predsjednika bivše države. Milošević je htio samo jedno – Veliku Srbiju. Želio je iskoristiti krizu u bivšoj državi za ostvarenje svojih planova. Predsjednik Tuđman odlučio je da se održi referendum. Referendum je plebiscitarno prošao 19. svibnja 1991., kada je 83% građana izašlo na birališta, a čak 94% glasalo za samostalnost.
Nakon toga Sabor je donio Deklaraciju o suverenosti i Ustavnu odluku. Međutim, međunarodna zajednica u to je vrijeme, osim Svete Stolice, austrijskog vicekancelara Aloisa Mocka, njemačkog kancelara Helmuta Kohla, bila protiv hrvatskog osamostaljenja. Europska zajednica podržavala je Antu Markovića i reforme unutar Jugoslavije. Ameriku su u to vrijeme zaokupljale Bliski Istok i druge globalne krize.
Tada je počela brutalna velikosrpska agresija. Predsjednik Tuđman odlučio je 7. srpnja potpisati Brijunski sporazum, koji bi na tri mjeseca zaustavio napade, ali Milošević je nastavio s još žešćim agresijama. U toj situaciji predsjednik Tuđman sastavio je Vladu demokratskog jedinstva od svih stranaka u Hrvatskom saboru. Glavni cilj bio je obrana od velikosrpske agresije i međunarodno priznanje Hrvatske kao članice Ujedinjenih naroda.
U tri su navrata iz Beograda planirali zauzeti Zagreb, napadima i iz vojarni koje su ga okruživale i postaviti marionetsku vlast. Kada to nisu uspjeli, cilj im je postala zamišljena granica „Virovitica – Karlovac – Karlobag“. Potom su pokušali atentat na predsjednika Tuđmana i dio vodstva likvidacijom, raketiranjrm Banskih dvora, ali ni to im nije uspjelo. Pojačali su napade na hrvatske gradove i počinili zločine nad civilima, a vrhunac su bili herojska obrana Vukovara, koja je trajala 88 dana, i razaranje Dubrovnika.
Unatoč embargu na uvoz oružja, Hrvatska se uspjela obraniti. Da nismo, međunarodnog priznanja nikada ne bi bilo. Za to su najzaslužniji naši branitelji, predsjednik Tuđman i Vlada demokratskog jedinstva.
Koji su bili ključni uvjeti za priznanje Hrvatske?
– Presudna je bila odluka Badinterove komisije, koju je predvodio francuski veliki, ugledni pravnik Robert Badinter, predsjednik francuske Akademije, bivši ministar. I to Francuz, što je zanimljivo, jer Francois Mitterand je podržavao Srbiju . Komisija je zaključila da se Jugoslavija raspala i da sve republike koje ispune uvjete mogu postati suverene države.
Nakon bombardiranja Banskih dvora imenovan sam glavnim pregovaračem. Dva mjeseca kasnije, potpisao sam sporazum o deblokadi vojnih objekata JNA i odlasku JNA iz Hrvatske. Ključan trenutak dogodio se u Luxembourgu, na noćnom sastanku ministara vanjskih poslova Europske zajednice. Hans-Dietrich Genscher iz Njemačke uspio je uvjeriti Francusku, Veliku Britaniju i druge zemlje da podrže priznanje Hrvatske. U tome su mu pomogli i belgijski ministar te Sveta Stolica. Tako je odluka o priznanju donesena, uz uvjet prihvaćanja Vanceovog plana i dolaska mirovnih snaga UN-a.
Sabor je donio Ustavni zakon o zaštiti manjina, što je bilo ključno za pozitivan izvještaj Europske misije. Njemačka i Sveta Stolica odigrale su ključnu ulogu u međunarodnom priznanju Hrvatske.
Dana 15. siječnja obilježava se i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja?
– Nakon što je Hrvatska postala glavni partner SAD-a u zaustavljanju rata u Bosni i Hercegovini, Washingtonskim sporazumom 1994. prekinut je sukob između Hrvata i Bošnjaka. Splitskom deklaracijom spriječen je pad Bihaća, a oslobođeno je 22% teritorija BiH. Pregovorima u Daytonu rat je konačno završen, a Hrvatska je igrala ključnu ulogu.
Mudra odluka predsjednika Tuđmana o mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja, je primjer jedne od najuspješnijih mirovnih operacija UN-a u povijesti.
