„Maslina je neobrana, a ja – neispavan.“ Tako bi mogao započeti dnevnik svakog poštenog maslinara u sezoni berbe. Dok ostatak svijeta u jesen razmišlja o bundevama, dekicama, drvima, vatrici i toploj čokoladi, maslinar razmišlja o tome je li ova grana stvarno još od lani ili ga je opet maslina „zamantala“.
Maslinarstvo nije posao. To je poziv. I to onaj koji dolazi rano ujutro, dok je još mrak, a baterija na glavi svijetli kao da si u rudniku, a ne u masliniku.
Maslinari su posebna bića – spoj filozofa, pjesnika, meteorologa, mehaničara i profesionalnih gunđala. Znaju točno kad će pasti kiša, ali nikad ne znaju gdje su ostavili alat. Imaju tri vrste bolova: onaj u leđima, onaj u križima i onaj u duši, kad vide cijenu litre ulja.
Kažu da svaka maslina ima svoju osobnost. Ima onih poslušnih koje ti plodove nude kao da te vole, i onih tvrdoglavih, za koje si siguran da su prošle tečaj pasivne agresije.
A najveći misterij maslinarstva? Kako uvijek na kraju ispadne da si za pomoć u berbi „zvao previše ljudi“, ali te svejedno boli svaki mišić za koji nisi znao ni da postoji. Jer nitko to ne zna kao ti i nitko to ne može dobro napraviti ako nisi sveprisutan i ako ne daješ trostruko više od ostalih. Zvuči čudno, ali je tako…
I taman kad pomisliš da je gotovo, da si pobrao zadnju granu, pojavi se još jedna – kao da je maslina narasla iz inata. A ti, umjesto da baciš grabljice i odeš doma, samo uzdahneš, nasmiješ se u sebi i kažeš: „Ajde, još ovu pa ću doma, majke mi.“
Ulje kao smisao života
Bez maslinova ulja, kaže autorica, život ne bi imao smisla. Sve ono povrće koje se svakodnevno jede ne bi imalo pravi okus bez dobrog maslinovog ulja. Dobro ulje svaku salatu pretvara u rapsodiju na pjatu, dok loše poništi sav trud oko organskog vrtlarenja.
Iako nema osobnog iskustva u uzgoju, osim jedne masline u pitaru – poklonjene od prijatelja Slavka – autorica je pitala onoga koji to dobro zna: Marina Kanajeta, permakulturnog dizajnera, filozofa i maslinara. On objašnjava kako doći do vrhunskog maslinovog ulja i može li se to postići uz organsko vrtlarenje.
Ekološko maslinarstvo – moguće i potrebno
Iz Marina, kao i iz svakog strastvenog maslinara, krene bujica savjeta.
„Nema dobrog razloga da se maslina ne uzgaja ekološki,“ kaže on. Ako i preskočimo glavni razlog – želju da jedemo najzdraviju hranu, bez tragova pesticida i otrova – maslina je biljka koja je iznimno izdržljiva i otporna. Da nije, ne bismo imali masline stare preko 1700 godina u Lunu ni kaštelansku mastrinku staru više od 1500 godina.
Ono što želimo od masline jest bogat i zdrav plod kako bismo imali što više kvalitetnog ulja.
Maslini treba dosta sunca i prozračnosti, što se postiže pravilnom rezidbom. Kaže se da bi kroz krošnju dobro orezane masline trebala moći proletjeti ptica, i to je točno. Ipak, ne smije se pretjerati – jer iako voli sunce na listu, pretjerana izloženost kore može dovesti do opeklina.
Dobrom rezidbom uklanjamo opasnost od gljivičnih oboljenja, poput paunova oka, i smanjujemo potrebu za kemijskim preparatima.
Protiv maslinine muhe, najvećeg neprijatelja, može se boriti ekološki – postavljanjem mamaca i klopki, koje se mogu i sami izraditi od boca s tekućinom koja privlači muhe. Koristi se i otopina gline koja ostavlja zaštitni sloj na plodu, otežavajući muhi prepoznavanje.
Ako se ipak koristi neki preparat iz poljoprivredne apoteke, obavezno neka bude ekološki i neka se pažljivo poštuju upute. Marin upozorava i na bakar – iako ne šteti maslini, može naštetiti korisnim kukcima i mikroorganizmima tla, koji su saveznici svakog maslinara.
Maslina ima plitak korijen, pa ga ne treba uništavati oranjem ili frezanjem. Dovoljna je košnja, a pokošenu travu treba ostaviti u masliniku jer zadržava vlagu i hrani tlo.
U masliniku vrijedi saditi i druge vrste koje pomažu u zaštiti. Žižula privlači predatore maslinine muhe, a buhač – biljka s prirodnim insekticidom piretrinom – odbija neželjene goste. Na rubovima je korisno saditi ružmarin, lavandu i smilje, a između stabala bob, koji obogaćuje tlo dušikom. Na kraju sezone bob ne treba čupati, nego ga ostaviti ispod stabla.
Maslina kao simbol povezanosti
Na kraju razgovora, autorica se prisjeća riječi Darka Veršića, strojara, planinara i maslinara, zaljubljenika u prirodu, lijepu riječ i fotografiju:
„Za mene je maslina super primjer odnosa lokalnog i globalnog. Svojim korijenjem čvrsto je zagrljena s tlom, a u isto je vrijeme njezina krošnja obasjana suncem, istim onim suncem koje grije i Dalmaciju, i Kaliforniju, i Australiju, i di god ti duša želi i dopire.“
Maslina je, dakle, više od stabla. Ona je veza zemlje i neba, lokalnog i svjetskog, prošlosti i budućnosti.
I dok maslinar možda nije naspavan, njegova je maslina – uvijek budna.
