Dok društvene mreže vrve bundevama i maskama, iz Udruge Collegium Split kroz povijest podsjećaju da se u Dalmaciji oduvijek znalo što se slavi početkom studenoga. „Ma koliko vam trubili o Noći vještica, ona se u našim krajevima nikada nije slavila. U Dalmaciji su tradicija: lumini i bobići – lumini za mrtve, bobići za žive“, poručuju iz Udruge.
U Splitu je nekoć postojao, a ponegdje se i danas drži, lipi običaj da zet punici za Svisvete odnese bobiće – sitne, bademaste keksiće koji su postali simbol blagdana Svih svetih i Dušnog dana.
Prema objavi Collegiuma, korijeni bobića sežu daleko – od egipatskih pogrebnih rituala s bobom kao hranom za duše pokojnika, preko grčkih božica sudbine Mojra, pa sve do srednjovjekovnog Clunya, gdje je opat Odilon redovnicima na Dušni dan poslužio bob kako bi lakše bdjeli u molitvi.
Tek su austrijski slastičari u 18. stoljeću toj sjemenki dali slatki oblik feveta, a iz Trsta su bobići brzo stigli i do Dalmacije, gdje su postali nezaobilazni znak života, sreće i novog početka.
Udruga Collegium Split kroz povijest još jednom je podsjetila da – dok drugi režu bundeve, mi palimo lumine i grickamo bobiće.
