Obožavate krimiće, imate dva sata za sebe u debelom hladu, želite malo detektivskih intriga, uspjelih dijaloga i, po mogućnosti, odmak od skandinavske estetike prema domaćoj? „Obojena svjetlost“ mladog splitskog autora Matije Rubića idealan je roman za vas. Jednostavna a intrigantna, knjiga koja se brzo čita i teško ispušta, lišena beskrajnih digresija i nemogućih zapleta – to su samo neki od bonusa krimića čija je početna točka popularna splitska plaža – Obojena svjetlost. Njezine se konture naziru i na naslovnici, ali iza romantičnog zalaska sunca dolazi mučna noć obilježena krvavim zločinom, truplom djevojke, unezvijerenim bivšim dečkom, raspadnutom obitelji, grupom osumnjičenih i teškim dilemama mladog inspektora Roka Miletića.
Tijelo preminule djevojke ostavljeno na plaži ne otkriva mnogo, a istraga na svakom koraku zapinje u problemima. Jedan od motiva čini se prejednostavnim, a optuženik se brani nevjerojatnim izgovorima koji tjeraju inspektora Miletića i njegove prijatelje da mimo svake procedure pored kultne splitske slastičarne vrebaju grupu sumnjivih tipova. Droga, kocka, zločin iz strasti, obiteljski konflikti, podmetanje? Sve su to problemi koje Miletić pokušava riješiti dok mu za vratom pušu mediji željni informacija, ali i kolege nesklone metodama sve uspješnijeg mladića na čijem im licu svjetla kamera beskrajno smetaju.
Raspričani vozač Ubera, prastare fotografije i jedno vječno nezadovoljno dijete koje je odlučilo okrenuti karte sudbine u svoju korist, ne pitajući za cijenu, narisat će tragove zločina. 25-godišnji Roko Miletić stavlja se u fokus kao Deus ex machina koji bi trebao posložiti sve dijelove bizarne slagalice. Njegova mu mladost i želja za iskazivanjem na trenutke odmažu, kao i potreba da ironizira situaciju („Ja sam Batman“). Ono što veseli kod Miletića činjenica je da zbilja nije Batman – simpatičan je zato što čitatelj navija za voditelja istrage, no istovremeno je brutalno hladan prema bivšoj djevojci, nemilo zbunjen u odnosu s potencijalnom djevojkom (koja pokušava spasiti svoga prijatelja tvrdeći da je nepravedno uhićen) i zabrinjavajuće konfliktan u odnosima s nadređenima. U Miletićevoj aroganciji i samodopadnosti ima malo genijalnog doktora Housea, a u visprenosti i brzopoteznosti uma Horatia Cainea.
Upravo bi CSI serije bile žanrovski najbliža forma ovome romanu. Rubićev je stil lapidaran, jednostavan i usmjeren ka dijalozima. Njegov bi se roman vrlo lako mogao zamisliti kao scenarij kriminalističke serije. Posebno veseli što rasplet knjige, kad već mislite da ste pomalo razočarani jer ste naslućivali krivca i završetak, nagledavši se kriminalističkih serija, donosi potresan i sjajan plot twist. Forenzičkog seciranja detalja nisu pošteđene ni ugledne obitelji, ni ucviljeni bližnji pokojne djevojke, a ni policijski vrh koji razjedinjeno rješava ne samo početni zločin, nego i one proizišle iz njega. Preokret je toliko drastičan da vapi za nastavkom romana u kojem će, nadamo se, splitski Horatio povezati dijelove slagalice i otkriti psihološke profile onih koji su u „Obojenoj svjetlosti“ splitske plaže pretvorili u jeziva poprišta zločina.
