Naša prva ljetna preporuka bit će upućena najmlađim čitateljima i njihovim roditeljima. Slikovnica „Kako letjeti bez krila – priča o pčelici Mili i krijesnici Kati“ autorice Stipane Šabić i ilustratorice Maje Škiljaica (Imotski: Naklada Pietra, 2024.) prava je ljetna poslastica koja se brzo i jednostavno čita, no istovremeno ostavlja izuzetno snažan dojam i širi optimistične poruke iz područja osobnog rasta, prilagodbe, prihvaćanja i osnaživanja.
Protagonstica priče, pčelica Mila, doživjela je ono što svako biće izbaci iz ravnoteže i okrene mu život naglavačke – gubitak svoga zaštitnog znaka, radnog alata, mehanizma obrane i najjače tjelesne karike, krila. Milina zabrinutost vrlo brzo prelazi u nevjericu i očaj. Odjednom je frustrira sklad ostalih živih bića u prirodi jer ne može zanemariti činjenicu da oni koji nisu zakinuti naprosto imaju više sreće. Milina se ljutnja preobražava u zavist koja ne trpi tuđu sreću. Svijest da su krila neodvojiv dio nje te da joj njihov izostanak potpuno ruši vrijednost, a posljedično i svrhu na ovome svijetu, Milu dovodi do beznađa.
Međutim, mudro kao antički lik mentora u tragedijama, a diskretno kako samo basne i slikovnice znaju, pojavljuje se krijesnica Kata, pomoćnica i prijateljica. Osim što blagonaklono govori o izuzetnoj važnosti pčela za život na Zemlji, Kata ističe da je također prošla nemilu transformaciju zbog „gubitka svjetiljke“ koji se krijesnici činio kao smak svijeta. Međutim, nakon razdoblja tugovanja u kojem je lila suze zbog gubitka svog uresa, Kata je prošla razdoblje transformacije i uspješne prilagodbe novim okolnostima, a to je savjetovala i Mili.
Slikovnica je ovo koja otvara pitanja o našoj sposobnosti adaptacije i kompromisa – kad stvari krenu po zlu, kad ne možemo biti ono što mislimo da bismo trebali, što to znači za naše snove, ciljeve, za našu vrijednost? Pouka koja nas je osobito dirnula ona je o nevjerojatnom spektru mogućnosti koji leži u svima nama. Stipana Šabić u svojoj stihovanoj basni prelijepo ističe blagoslov koji leži u obilju vrlina – životinjskih, jasno, ali takvih da je čitatelju jasno da se minuciozno precrtavaju na ljudske živote.
U njezinu toplom, majčinskom pismu i divnim ilustracijama Maje Škiljaica osjećaju se nepopravljiv optimizam i vjera u snagu mogućnosti. Ne kroz onu floskulastu „Možeš biti sve što želiš“, nego kroz „Možeš biti i ono što isprva nisi planirao/planirala, a pokazat će se kao sjajan put za tebe.“ Time je i odgojna funkcija ove sjajne slikovnice itekako zadovoljena, a mališani koji je uzmu u svoje ruke sigurno neće zaboraviti da je hrabrost za promjenu sama sebe često veća od ideje da moramo mijenjati svijet. Živjeti najbolju verziju sebe, koliko nam se god ona činila osiromašenom ili oštećenom, ponekad je najveći heroizam.
