- Pari mi ka da živim u nekom portu prije sto godina... - jada nam se čitateljica, napola šaleći se, komentirajući pravu najezdu galebova na njeno mirno mjesto nadomak Splita.
Naravno, ta slika ribarske luke s početka prošlog stoljeća odnosila se na opjevano kliktanje galebova koje se čuje gotovo po cijelom gradu. Po noći posebno dolazi do izražaja, kad se na tamnoj pozadini dobro vide cijela jata galebova koji obično kruže oko svog staništa, a glasanjem prenu i one najtvrđeg sna. Donedavno su golema jata galebova kružila iznad Karepovca – kako je sanacijom prekinut taj izvor prehrane, počeli su zauzimati okolne kvartove, gdje im je slična spiza i dalje “na izvolite”.
- Klaukavci pa naravno i svi galebovi kao vrsta su iznimno prilagodljivi, pravi su oportunisti. Ne čudi da su se naselili po gradu, a dva su ključna razloga. Prvi je hrana, koju imaju gotovo u neograničenim količinama na otvorenim kontejnerima sa smećem, a drugi je mjesto za gnijezda, što je obično na ravnim krovovima zgrada. Dok imaju te uvjete, neće otići, nisu ni oni “ludi” patiti se negdje za uhvatiti kakvu ribu... - kaže nam Guido Piasevoli, poznati splitski ornitolog.
Pojava galebova u gradu mu nije mrska, voli vidjeti djelić prirode među sivilom betona. Smatra i da broj galebova po Splitu nije zabrinjavajući, barem koliko je vidio.
- Osobno mi ne smetaju, iako razumijem sugrađane kojima kliktanje većeg jata može predstavljati problem, posebno noću. Logično je njihovo naseljavanje po gradu, a smanjiti im broj se može samo “oduzimanjem” lako dostupne hrane. Također je zgodna metoda koju koriste u Istri, zamjenom njihovih jaja umjetnima. Međutim ne ide to samo, treba se potruditi: u određeno doba godine, obično u travnju ili svibnju, ekipa bi morala doći do gnijezda galebova te lažnim jajima zamijeniti njihova - složio se naš sugovornik s rješenjem koje zahtijeva sustavni pristup.
