Malo selo, smješteno ispod planine Mosor, nedaleko od Omiša, poznato po očuvanju kulturne baštine, broji oko 600 stanovnika. A sastoje se od sljedećih zaseoka: Podgrac, Gomila, Pocelje, Čovići i onog najvećeg - Kuvačići.
Svake godine, stanovnici spomenutog zaseoka održavaju tradicionalnu godišnju manifestaciju Dani Kuvačića. Događaj je to kada se svi stanovnici ovog zaseoka skupe i druže se uz večeru. i to već tradicionalno 11 godina.
Nažalost, posljednje tri godine su bile izazovne zbog pandemije koronavirusa, pa Dani Kuvačića nisu mogli biti održani. Međutim, sada su se stanovnici ponovno vratili svojoj dragocjenoj tradiciji.
Večera se održava svakog ljeta u kolovozu, no kako nam mještani kazuju, ona se odgađa ili otkazuje u slučaju da je netko iz sela preminuo tijekom srpnja.
„Na večeri nas uglavnom bude oko 150, a nekada nas je znalo biti i do 200 sa djecom“, kazuje nam Gaćanin Mario Kuvačić te dodaje da najdeblji kraj izvuku žene.
Zanimalo nas je kako to?
„Žene su te koje su najviše uključene i najviše rada ulože. Rade kolače, večeru, serviraju je, puno je posla na njima“, navodi Mario.
Stoga su ove godine došli na genijalnu ideju.
Žene tretirane kao kraljice
Muškarci iz sela će tetošiti žene.
„S obzirom na aktualnu temu u posljednje vrijeme ravnopravnosti spolova, muškarci su se dogovorili da ćemo ove godine, kao zahvalu svim našim ženama što rade za nas, napraviti večeru kojom ćemo im pokazati koliko ih cijenimo. Za nas su one kraljice“, priča nam Kuvačić.
Tako su pozvali sve žene iz zaseoka, ali su uključili i one koje su se odselile ili kako bi se reklo 'udale u drugo misto'.
Ovom lijepom gestom su okupili sve njihove žene. Od 52, odazvale su se 44 koje su bile tretirane baš poput kraljica.
„Pripremili smo im peku janjetine i teletine, kolače, sve servirali i cijelu večer ih služili. Organizirali smo muziku, DJ-a, tako da naše žene su se uistinu zabavile. Bile su vesele“, prepričava naš sugovornik.
Poljički statut štitio žene
Đentlmeni iz Gata na kraju večeri svoje sugovornice su pozdravili poljupcem i ružom.
Baš kako u statutu Poljica iz 1440.godine stoji „žena u obitelji ima posebnu pažnju. Čak i ako nešto skrivi“. Od samog početka statutom se štitilo žene.
„Naprimjer, ako bi muškarac prevario ženu ili udario, odgovarao je pred porotom. On je izvrgnut iz obitelji, dok žena i djeca ostaju u toj kući.
Tako Drago Ivanišević u svojoj knjizi opisuje:
„Jer divojka kad je viru dala,
Sve jednako ka' da je vinačan.
Među momkon i divojkon razmetne se vira sporad više uzoraka: 'dikod smetaju roditelji, aša paša, neće pod nikakav zakon da pristanu; ponajviše zli jezici iznašaju svake beside, da stavu omrazu, a nenavidost drugi divojaka, di je onu dopala bolja srića. Velika je grijota ormazit mladića s divojkon. Piva se:
Manji grij je crkvu razvalit,
Nego momka s curon omrazit.
Ili
Crkva će se opet sagraditi,
Al momak se neće povratit.
Divojka proklinje onog ko ju ormazija, a narod se boji te kletve, jer se čuje pivat:
Ah teška je divojaška kletva,
Kad uzda'ne, grm i trava sa'ne,
Kad cvili i Bogu se smili“
Čak i žene koje bi vanbračno ostale trudne, njena obitelj je ne bi odbacila, a braća bi joj ostavila komad zemlje. U slučaju da bi se ona ovoj odluci protivila, bila bi 'progonjena' u Podstranu. Tamo bi se nastanile i stvorile novu obitelj. Tako su nastajala nova prezimena koje bi žene izmišljale i davale svojim sinovima“, objašnjava nam Kuvačić značenje statuta.
"Više se puta dogodi da divojka općeć s momkon na paši ili silu prida se, privari se, izgubi krunu divičanstva. Ostane sramotna prid sviton, grišna prid Bogon, u kući, plemenu, gledaju je krivin okon, jer poružila kolino. Svak se od nje uklanja i žene udate i divojke neudane. Ostane li divojka zbabna, a mladić neće da je vinča, tuži ga sudu, učini mu proces.
Mladić se gleda izvadit, prikazuje se sudu, da nije samo š njin nego i s drugin neredno općila, nalazi krive svidoke, traži avokata, koji ga gleda iskopat. Sud se obazire više na žensku glavu, osudi mladića na tamnicu, globu, uzdržanje nesrićne divojke, 'ranu diteta, šta dođe na svit, do nike dobi", opisuje u svom djelu Ivanišević.
Gaćanke su bile oduševljene ovom gestom.
„Bile smo prekrasno ugošćene, ali ova večera nije bila samo zahvala ženama, već je ovom gestom oživljen i Poljički statut u kojem su žene posebno uvažene i zaštićene“, zaključila je za Dalmaciju Danas Gaćanka Anita Kuvačić.
Najvrjedniji hrvatski normativni pravnopovijesni spomenik
[Sivo]Poljički statut sastavljen je 1440. godine, a nadopunjen 1475. godine. Napisan je posebnim pismom –poljičicom, vrstom hrvatske ćirilice koja sadrži brojne lokalne posebnosti. Poljički statut odražava društveno ustrojstvo poljičke zajednice u razvijenom srednjem vijeku. U mnogim primjerima prikazuje svakodnevni život ljudi. Govori o životu u kućnim zajednicama, nasljeđivanju, odnosu poljodjelstva i stočarstva, zaštiti od divljih životinja, vrijednostima pokretnina i nekretnina, održavanju javnih puteva, trgovini, o spolnome moralu, klevetama i zlostavljanju žena. Uz Vinodolski zakon, Poljički je statut najvrjedniji hrvatski normativni pravnopovijesni spomenik.[KRAJ]
U svibnju, 2021.godine, Gradski muzej Omiš digitalizirao je Poljički statut.
„Na ovaj način, kao baštinska ustanova, ostvarujemo cilj projekta digitalizacije što u konačnici znači povećanje pristupa kulturnoj baštini te njezina trajna pohrana i zaštita sukladno suvremenim muzeološkim standardima“, poručili su tada.
[Sivo]Statut otkriva i primjere tadašnje svakodnevice npr. o životu u kućnim zajednicama, nasljeđivanju, odnosu poljodjelstva i stočarstva, zaštiti od divljih životinja, vrijednostima pokretnina i nekretnina, održavanju javnih puteva, trgovini, o spolnome moralu, klevetama, zlostavljanju žena (precizno se navode kazne ovisno o tome koji je dio tijela i koliko ozlijeđen).[KRAJ]
Bogata povijest i kultura Poljica
Gata pripadaju skupini sela s bogatom poviješću i važnim kulturnim nasljeđem Poljičkog kraja. Svojom predanošću tradiciji i posebnim gestama poput ove, Gaćani i Gaćanke čuvaju duh svojih predaka i njihovu predanost zajednici.
I na kraju, ne možemo zaboraviti na legendu o Mili Gojsaliću, junakinji iz Poljičke povijesti koja je žrtvovala svoj život za svoj narod. Ova priča je i dalje živa u srcima stanovnika Gata i podsjeća ih na hrabrost i odanost svojim korijenima.
A Milin kip, na ulazu u Gata i dan danas bdije nad Cetinom i čuva svoj narod.
