RTL doznaje da je policija utvrdila kako je svaki jedanaesti ili ukupno 309 požara direktna posljedica kaznenih djela ili prekršaja.
Policija je uspjela dokazati 33 kaznena djela iz 2 različita članka Kaznenog zakona te 271 prekršaj. Kod 25 kaznenih djela počinitelj je pronađen, a za njih 8 - osobe koje su izazvale požar nisu pronađene.
A zašto piromani namjerno podmeću požare i kakav je psihološki profil takvih počinitelja analizira reporter RTL-a Boris Mišević koji razgovara s Višnjom Mandac, voditeljicom Odjela za forenzičku psihijatriju u bolnici dr. Ivan
Barbot.
Mandac objašnjava je li kod njih bilo slučaja psiholoških profila.
"U našoj ustanovi je bilo takvih slučajeva zadnjih godina, u istraživanju imamo jedan postotak pacijenata koji su završili ovdje na liječenju kao neubrojive osobe koji su u sklopu počinjenja kaznenog djela paljenja požara ili vatre imali i ostale dijagnoze psihijatrijske kao što je tu najčešće shizofrenija, mentalno retardirane osobe koje su sklone destruktivnom ponašanju i alkoholne psihoze", tvrdi Mandac.
Problem nastaje u tome što nemaju kontrolu nad onim što rade i ne mogu stati.
"Piromanija je poremećaj kontrole impulsa znači ne možemo kontrolirati impuls, nagon. Oni planiraju počinjenje tog kaznenog dijela i kad učine to kao da se oslobode te napetosti i kao da to splasne i njima je to jedan čin zadovoljenja njihovih nagona zato kažemo da to ide u poremećaj kontrole impulsa", poručuje.
No ima svakakvih slučajeva, neki to rade samo iz znatiželje.
"Možemo klasificirati piromaniju prema određenim stupnjevima. Imamo od adolescencije, oni koji to idu istraživački raditi, imamo delinkvente koji tako nečim traže pažnju od društva i psihijatrijske slučajeve koji već imaju dijagnozu i kad izazovu požar traže poziv u pomoć da im se pomogne jer u toj cijeloj tjeskobi oni to tako izražavaju", objašnjava Mandac.
Objašnjava postoji li način da se to izliječi i na koji način.
"Piromani se rijetko javljaju u psihijatrijske ustanove, oni pretežito kad naprave kazneno djelo kad završe na vještačenjima, onda dođu i moraju prihvatit taj forenzički tretman. To je dugotrajan postupak jer oni su slabijim uvidom i nemaju realitet zbog čega su to počinili, odbijaju potvrditi da su to učinili, tako da je dugotrajno liječenje, ali u sklopu jedne psihoterapije i farmakološkog liječenja idemo prema uspjehu liječenja piromanije", zaključuje Mandac.
