“LEGENDE SVJETLA” Otkrijte Jadran kakav dosad niste znali

Jurica Gašpar, po struci profesor pomorske povijesti i geografije, ali i sin pokojnog svjetioničara, je sa svojom ekipom prešao cijelu Jadransku obalu, od Savudrije do Svetog Andrije, kako bi zabilježio legende o hrvatskim svjetionicima

U Hrvatskom pomorskom muzeju Split na Tvrđavi Gripe, 23. lipnja u 20 sati će biti predstavljena knjiga Jurice Gašpara “Legende svjetla – priče hrvatskih svjetionika i njihovih duša, svjetioničara.”


Jurica Gašpar, po struci profesor pomorske povijesti i geografije, ali i sin pokojnog svjetioničara, je sa svojom ekipom prešao cijelu Jadransku obalu, od Savudrije do Svetog Andrije, kako bi zabilježio legende o hrvatskim svjetionicima i životima obitelji koje još žive na njima. Knjiga i prateći dokumentarni film “Legends of light”, su nastajali preko tri godine.

– Knjiga je projekt koji se provodio oko tri i pol godine. Bili smo na jedno 12 putovanja, jedrilicom obišli sve lanterne na Jadranu. Išli smo jedrilicama jer smo željeli doživjeti kako je to bilo prije putovati, kad nije bilo motora. Ono što smo htjeli zabilježiti, uspjeli smo, kamerom i perom. To su životi ovih posljednjih svjetioničara na Jadranu, kojih je sve manje. Obišli smo 48 lanterni na Jadranu, koje su danas više manje napuštene ili se iznajmljuju. Ostalo ih je tek 17 s posadom. – kaže Jurica Gašpar.

On je i sam , kao sin svjetioničara, dio svog života proživio na svjetioniku.

– Ja sam živio na svjetioniku sveti Andrija kod Dubrovnika, gdje je moj otac bio svjetioničar. Tada su ljudi radili na lanterni dva mjeseca, a jedan bi bili doma. Onda bi neki svjetioničari ostali i taj mjesec raditi i to bi im bio dom. Nije bilo lako. Moj pokojni otac je sve troškove snosio sam, živjeli smo od jedne plaće, jer naravno, ako je obitelj na lanterni, žena ne može raditi, jer nema što. Žene svjetioničara su uvijek bile u nezahvalnoj poziciji, smatralo se da je uvijek tu kao ispomoć. Moja majka je jednom pomagala ocu izvući brod iz olujnog mora i dizalica joj je uhvatila tri prsta, dva su joj spasili, jedan nisu. Znači bilo je takvih tragedija, a recimo moja majka, nikad nije dobila nikakvu odštetu. Zato u knjizi nisam pisao samo o svjetioničarima, nego i o položaju žena, o kojima se uopće ne zna. To su neke stvari koje smo odlučili izvući iz zaborava. Ali ima i lijepih sjećanja. S mojim ocem je na svjetioniku bio i Vlado Čapalija, koji je danas svjetioničar na Murvici kraj Vinišća i novinar Mario Garber. Oni su ostali doživotni prijatelji. Ta jedna veza koju ljudi stvore na lanterni, na osami, postane obiteljska i doživotna, pa se i mi, njihova djeca, dan danas čujemo. Taj moj život na svjetioniku je izrodio jedno iskustvo, koje ja nisam tada doživljavao kao nešto posebno, nego kad sam došao u civilizaciju kao dijete, drugi su me stalno pitali kako je to bilo živjeti na lanterni. Meni je to bilo malo čudno, zašto me stalno to pitaju, onda sam shvatio koliko je to zapravo drugačije i koliko bi to trebalo ispričati ljudima. I tako je krenulo.

Na putovanje po Jadranu je krenuo s bivšim direktorom škole jedrenja Goranom Smadilom, snimateljem Igorom Goićem i skiperom Vlatkom Ignatovskim. Iz ove avanture je nastala knjiga i prateći dokumentarni film “Legends of light” koji će biti predstavljen na Liburnia film festivalu u Opatiji.



Osim bilježenja detalja o životu na svjetioniku, cilj im je bio i upoznati ljude s Jadranskim morem i opasnostima koje donosi.



– Ono šta smo mi željeli postići je pokazati kako ta naša obala, naši otoci i najudaljenije točke Jadrana o kojima malo znamo, izgledaju zimi. Kako izgledaju u vrijeme kad ih ne vidimo kao turističku razglednicu. Mi danas našu obalu doživljavamo kao prekrasno mjesto za provesti godišnji odmor, a postoje mjesta o kojima ne znamo ništa. Željeli smo pokazat kako ti ljudi žive tamo cijelu godinu, ali i da more i Jadran nisu zafrkancija, mada se možda nekome tako čini. Baš da bi to postigli, par puta smo i glavu u torbi držali.

Knjiga “Legende svjetla”, na više od 300 strana donosi priče svjetioničara, kao i povijesne zapise o svjetionicima i obiteljima koje su živjele na njima.

– Knjiga je zamišljena tako, da ako se otvori na bilo koju stranicu, pročitaš neku kratku crticu, kratku priču, pa ako te povuče, pročitaš još neku. Tako da se knjiga ne mora nužno čitati redom. To mi se čini kao doba recept, jer danas ljudi i nemaju vremena i neda im se, neki možda ne vole čitati, ali većina ljudi vole slike i kratke priče.

Među stranicama knjige, pronašla se i poneka priča o Splitu. Pa nam je tako autor otkrio da je pronašao novinski zapis koji govore kako su Splićani, 1935., podigli svjetionik na Sustipanu u spomen srpskom kralju ALeksandru I. Ne postoje dodatni zapisi o tome, a autor prepostavlja da je uzrok sram.

– Tko bi danas mogao priznati da su digli spomenik jednom srpskom kralju koji je bio začetnik velikosrpske ideje. Ali eto, takve podatke smo vadili iz zaborava.

Ima i nešto poznatijih priča, koje se u Spitu prenose s koljena na koljeno. Pa je tako među stranicama knjige “Legende svjetla”, svoje mjesto našla i tragična priča o splitskom Romeu i Juliji, koja je skončala na poznatom zelenom svjetioniku u splitskoj gradskoj luci.

– Pomorski časnik Branko Hribar i njegova velika ljubav Grozdana Aljinović zaljubili su se, no ljubav im okolina nije dozvoljavala. Njihovoj vezi su se protivile vlastite obitelji, koje su pripadale različitim splitskim krugovima. Zbog toga su dogovarali druženja skrivena od očiju javnosti, pored Đige (lukobran u splitskoj luci). Iako su pokušavali uvjeriti ljude u iskrenost svojih namjera, naposlijetku su imali samo jedno drugo. Osude njihove ljubavi počele su prelaziti obiteljske okvire i gradski kuolari su raspredali priče o Branku i Grozdani. Posljednjeg dana karnevala 1933. odlučili su se nezaboravno provesti, plesati, zabaviti, a od orkestra koji je tu večer svirao naručili su da im zasvira “Posmrtni marš”. Svjetioničara Jozu Pensu jutro poslije probudila su dva pucnja. Novina objavljuje naslov o tragediji dvoje mladih na svjetioniku ljubavi, a cijeli Split doazi na posljednji ispraćaj. Pored tijela svoje djece izmiruju se posvađane obitelji, a Grozdana i Branko sahranjeni su jedno pored drugoga. To je zapisao Želimir Bašić u svojoj knjizi “Splitske povijesne iskrice”.

Kao što smo spomenuli, knjiga “Legende svjetla” će biti predstavljena u Hrvatskom pomorskom muzeju Split na Tvrđavi Gripe, 23. lipnja u 20 sati. Knjigu će predstaviti dr. sc. Danka Radić i prof. mr. Jurica Gašpar, a glumci Goran Navojec i Filip Šovagović će pročitati dijelove iz knjige.

Ovom prilikom biti će predstavljen i dio dokumentarnog filma “Legends of The Light” Igora Goića.

 

Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0