Danas s vremenskim odmakom od godine dana od početka pandemije neki znanstvenici tvrde da je svijet doživio najveću ekonomsku krizu nakon Drugog svjetskog rata. Svakako da posljedice na globalnom nivou trpi cijela svjetska ekonomija, mnoge grane gospodarstva pa i sport, inače globalna sportska industrija teška preko 500 milijardi dolara s nizom velikih svjetskih natjecanja koja pokreću sve moguće sektore gospodarstva država i korporacija, ali i statusni simbol nekih država, poput Hrvatske.
Jedna druga globalna industrija, ona farmaceutska, silovito raste i širi svoja tržišta zbog pandemije diljem svijeta, a samim time ostvaruje nikad veći profit. Pa tako i farmaceutska industrija u Hrvatskoj ostvaruje odlične rezultate, ta industrija u Hrvatskoj je jedna od najsnažnijih industrijskih sektora koji izvoze svoje proizvode na 60 svjetskih tržišta.
Bio najpoznatiji u svijetu
Da je poživio Imunološki zavod, vjerojatno bi i on prednjačio sa svojim udjelom u proizvodnji i distribuciji cjepiva (svojevremeno najpoznatiji i najpriznatiji u svijetu za proizvodnju cjepiva protiv ospica, po izboru WHO-a, ali i drugih vrsta cjepiva) kojeg su političke elite zbog manjka mudrosti i razuma politički "osakatile" 2013. pa se danas on spominje kao nekakav argument političara u izbornim kampanjama što je tragikomično. Jer ispada, kao da je to sve tako lako i jednostavno vratiti na startne postavke preko noći, i kao da ne košta ništa posebno. Ono što se, htjeli ili ne to priznati, sustavno uništavalo nebrigom.
Vjerojatno, da nije ove pandemije, ne bi im nikad ni pao na pamet bez obzira na činjenicu da nam je kao takav Imunološki zavod nužnost i potreba, u slučaju da nas ne daj Bože, ne zadesi katastrofa drugih oblika i razmjera poput koronavirusa jer s nekadašnjim kapacitetima i znanjima mogla su se razvijati i proizvoditi virusna i bakterijska cjepiva ne samo za Hrvatsku nego i za cijeli svijet. Sjećanja radi, taj Zavod je svojevremeno prednjačio u svijetu u proizvodnji cjepiva protiv velikih boginja, ospica, rubeole i mumpsa. To je nužnost i potreba, živimo u novom dobu, novom vremenu koje će sigurno ispred nas imati nove civilizacijske odnosno sigurnosne izazove, a prema kojima će se po riječima sigurnosnih stručnjaka u mnogome kreirati svjetski trendovi u budućnosti a tiče se razvoja raznih vrsta cjepiva i obrane od raznih vrsta pandemija koji nesporno prijete našoj civilizaciji.
Deklaracija iz Great Barringtona
I dok su cjepiva svojevrsna realnost nezaobilazna u skoroj budućnosti, ništa manje nije bitno da je sve više onih znanstvenika (preko šest tisuća njih) poznatijih kao potpisnika Deklaracije iz Great Barringtona (grad u SAD-u gdje je ista Deklaracija pokrenuta) koji tvrde i dokazuju da potpuno zatvaranje pučanstva može imati goleme i nesagledive posljedice po psihičko i fizičko zdravlje ljudi te da bi pažnja prioritetno trebala biti usmjerena na zaštitu najslabijih i najranjivijih dok bi zdravi ljudi trebali nastaviti normalno živjeti. Prvenstveno radi zdravlja, ali ništa manje niti radi očuvanja ekonomije (primjer skandinavske zemlje). Naravno, cijeli niz je i onih koji se tome protive, ali najnovije vijesti iz Njemačke i Velike Britanije o pritiscima i protestima protiv popuštanja mjera (jer očito nema prevelike koristi), dovoljno govori u prilog tome.
U Hrvatskoj, "pobjednici protiv koronavirusa iz godine Gospodnje 2020.", situacija nije nimalo sjajna. Država se trudi, to je očito, no koliko je pametno da političari umjesto struke pretežito donose odluke, nešto je drugo.
Hrvatska je već dugo u nekakvoj hibernaciji. Nekad se stječe dojam da su ovi naši političari tu kako bi se svađali između sebe i pokazivali tko ima jače mišiće i tko je veća faca, da bi pred izbore obećavali nove asfalte po selima i gradovima (već ustaljene fraze desetljećima) ili npr. ugodili predstavniku jedne nacionalne manjine kao nekakvom djetetu koje kad izgubi svoju lizu ili igračku gorljivo počne plakati, blago rečeno. A Hrvatska već dugo plače, tiho plače. I tiho umire.
Pretila i stara nacija
Hrvatska je prema Europskoj zdravstvenoj anketi (EHIS) država u kojoj je svaka druga odrasla osoba pretila (muškarci preko 60%, žene oko 54%, djeca preko 38%), a po svima parametrima Eurostata, kao nacija smo u europskom vrhu po pretilosti, tek oko 18-22% djece u koroni trenira i to u limitiranim uvjetima, oko 1200 škola danas nema školsku dvoranu, amaterski sport i rekreacija je ionako bio na aparatima, a isti taj hrvatski sport je najveći i najjači brand koji Hrvatska ima. Ne treba posebno isticati koliko nam znači sport i kakvu reputaciju uživamo u svjetskim okvirima. A da zdravlje ne spominjemo.
A ne treba posebno isticati ni koliko je pretilost odnosno debljina rizičan faktor za niz kardio-vaskularnih i drugih bolesti. I što činimo? Pa...ništa! Netko tko misli da je to dobro odlučio je ionako pretiloj naciji oduzeti mogućnost ne samo treniranja i bavljenja sportom, posebice djece s nizom apsurdnih odluka kojih se vjerojatno sami srame. Pa sjetimo se samo nemilih scena hapšenja odnosno tjeranja ljudi s ulica, mladih ljudi. S druge strane, taj isti netko nas uvjerava pored zdravih očiju da nema ništa sporno u okupljanju većeg broja ljudi na nedavnim pogrebima. Nije Vam ništa jasno? Ma zar je to bitno.
I dok smo sportska velesila zbog čega sam kao Hrvat neizmjerno sretan i ponosan, jednako sam tužan i zabrinut što nas je iz godine u godinu sve manje i manje. Iseljavanje je postao trend, posebice po ulasku u EU, prvenstveno zbog ekonomskih razloga, ali strašno bode u oči činjenica da je samo lani umrlo više od 21.000 ljudi nego što ih se rodilo.
Ako se gleda trend depopulacije u Hrvatskoj u odnosu 2012. na 2019., pad je od oko 200.000 stanovnika.
Loši demografski trendovi poput iseljavanja, visoke stope smrtnosti, starog stanovništva i niske stope nataliteta postali su svakodnevica hrvatskog društva. Predviđanja demografa za narednih 5 godina nisu nimalo optimistična, bit će nas od 3,8 do 3,9 milijuna. U ovom trenutku Hrvatska se smatra jednom od zemalja s najstarijim stanovništvom u Europi. Nadajmo se da postoji netko odgovoran koji je zadužen da dosljedno i odgovorno provodi populacijsku politiku. Sve do sada obećavano ostaje samo mrtvo slovo na papiru jer pomaka već desetljeće nema niti na vidiku.
