Sinoć je u splitskom HNK-u premijerno održana autorska večer Angelina Preljocaja, iznimno uspješnog francuskog plesača i koreografa albanskog podrijetla. Posljednjih se godina splitski Balet pokazao kao posebno svijetla točka umjetničkog života, ansambl koji je usprkos svim nedaćama, rošadama i ozljedama uvijek održavao kvalitetu i entuzijazam, ali od ove premijere kao da se pomalo strahovalo. Naime, baletni spektakl „Onjegin“ u koreografiji čuvenog Vasilija Medvedeva izazvao je senzacionalne reakcije, kao i prekrasni „Veliki Gatsby“ Lea Mujića. Teško je bilo zamisliti što se može ponuditi nakon toga, a da ne izgleda za koplje slabije – i onda je izbor pao na Preljocaja.
Sam autor sjajne kombinacije „La stravaganza/Noces“ izjavio je da voli biti pod utjecajem drugih umjetnosti, što se jučer definitivno pokazalo. Preljocaj je pred ansambl Baleta stavio potpuno nov izazov – prije svega glazbu koja bi u određenim segmentima prosječnu slušatelju mogla djelovati iznimno čudno, gotovo disonantno, eklektično, bizarno. Početak u kojemu nježna, pokretljiva tijela baletana izgledaju kao drveće na vjetru raste u priču dvanaest migranata koji iz Europe sele u Ameriku, a praćen je nevjerojatnim glazbenim miksom, od Vivaldijeva Concerta No. 8 sakralna tona pa sve do suvremene „Source of Uncertainty“ zvučne umjetnice Evelyn Ficarra, kanadskog elektroakustičara Roberta Normandeaua i švedskog multimedijskog umjetnika Akea Parmeruda (Les objets obscurs). I zbilja – dijelovi su zvučali i izgledali opskurno – glazba je to koja pleše po živcima, rasteže žice do besvijesti, vapi za razrješenjem – a samim time rasteže i plesački talent do neslućenih granica.
U „La stravaganza“ dvanaest je plesača podijeljeno na dvije skupine koje predstavljaju prošlost i budućnost, stare i nove, domorodce i pridošlice. Jedni su uklopljeni u okolinu, svježi, pokretni, fluidni, graciozni u svojim prozračnim opravama, dok s druge strane stoji skupina živih lutaka – europskih migranata odjevenih poput likova nizozemskog slikara Vermeera koji, uz pomoć prekrasne scenografije, zbilja funkcioniraju kako nevjerojatan artefakt. Taj sraz gipke pokretljivosti s jedne i fascinantne lutkarske robotiziranosti s druge strane neizmjerno lako prikuju gledatelja čiji će jedini problem biti – u što da gleda. Jer ne zna se što je u prvome dijelu zanimljivije – koreografija, plesači, kostimi ili pozadinska scena. Ta živa slika, popraćena glazbom koja djeluje kao potpuna avangarda, zapanjujuće se usijeca i zapravo stubokom mijenja sliku mnogih među nama koji balet nehotice, ali često, povezuju s bijelim plesom romantičarske glazbe i strogo postavljenih teorijskih linija.
Drugi je dio, „Noces“ (doduše pomalo nespretno spojen sitnom pauzom zbog tehnikalija – promjena u ansamblu, kostima i scenografije), inspiriran konceptom svadbe i bračnih odnosa. Koreografija počiva na istoimenoj kantati Igora Stravinskog – i opet valja reći – koji neobičan, hrabar i fantastičan izbor! U estetici koja izgleda kao film Tima Burtona, među jezivim lutkama mladenki, parovi se sudaraju u dinamikama kroz čije duete Preljocaj kao da šalje poruku – ljubavna je veza niz sitnih zajedničkih pokreta u kojoj je dovoljan jedan pogrešan potez da se dinamika raspadne u tragediju ili da se skok povjerenja u naručje raspadne u katastrofu. Konstantna napetost, rizik, rubnost, izrazito koketiranje s modernim, želja za dodirom, vidljiva likovnost – sve je to nešto što je tradicionalnom baletu nasušno potrebno. Naime, ovakva neobična koreografija uz provokativnu glazbu radi upravo ono što bi umjetnost trebala – preispituje granice. Migracija ili brak, kolektiv ili par, barok ili suvremenost – svejedno je – splitski baletni ansambl čarobno interpretira baš svaki izazov.
Ansambl u jučerašnjoj, ali i nadolazećim izvedbama čine sljedeći plesači: La stravaganza - Vivaldi: Imogen Moss, Minori Nakayama, Eva Karpilovska, Aubin Le Marchand, Yuto Mutai, Erik Ahl (Yezi Jung, Rio Morisawa, Irene Tomassetti, Ivan Boiko, Jake Milston, Daniel Širvinski)
Vermeer: Ania Bartkowski, Irina Čaban Bilandžić, Matea Milas, Elliot Adams, Oji Fujini, Aaron Kok (Tiri Berge, Ajla Yusupuzhanova, Kristoffer Nyman, Leonardo Souza)
Noces
Ania Bartkowski, Eva Karpilovska, Matea Milas, Imogen Moss, Minori Nakayama, Aaron Kok, Yuto Mutai, Erik Ahl, Jake Milston, Leonardo Suoza (Tiri Berge, Rio Morisawa, Ajla Yusupzhanova, Elliot Adams, Kristoffer Nyman).
Sljedeće su izvedbe na programu večeras i sutra u 20 sati u splitskome HNK-u. Balet koji ne želite propustiti – rijetko gdje možete vidjeti ovakvo hrabro, neobično i nadasve uspješno umjetničko postignuće.
