Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša održao je u petak, 6. veljače, u Velikom Kaptolu u Sisku predavanje na temu "Savjest i opće dobro" u sklopu tradicionalnog Molitvenog doručka Sisačke biskupije, održanog u organizaciji Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve.
U obraćanju okupljenima – među kojima su bili politički predstavnici, lokalni dužnosnici, ravnatelji ustanova, svećenici i angažirani laici – nadbiskup je poručio da ne nastupa kao politički analitičar niti donosi politički program, nego kao pastir koji želi "podsjetiti na istinu o čovjeku i na moralne temelje društva", piše IKA.
"Izazov nije tehnološki, već antropološki"
Središnji dio predavanja Kutleša je posvetio onome što je nazvao antropološkom krizom – krizom razumijevanja tko je čovjek – iz koje, prema njegovim riječima, proizlaze i brojni politički, kulturni i društveni problemi.
Pozvao se na poruke pape Lava XIV., ističući da suvremeni svijet često nagrađuje učinkovitost i samodostatnost, dok evanđeoska logika mjeru ljudskosti vidi u sposobnosti da se ljubi i bude ljubljen. U tom kontekstu upozorio je i na ideologije koje, kako je rekao, "poriču naravni identitet čovjeka, muškarca i žene", svodeći ga na promjenjivi društveni konstrukt.
Nadbiskup je upozorio da iz antropološke krize raste i kriza ljudskih prava, osobito kada se, kako je naglasio, prava odvoje od istine, naravnoga zakona i odgovornosti.
U tom je dijelu izdvojio nedavni slučaj odluke Ustavnoga suda Republike Hrvatske koji je, prema njegovu tumačenju, "otvorio put surogat-majčinstvu", iako je ono u Hrvatskoj zabranjeno. Posebno je problematizirao situaciju upisa djeteta s, kako je rekao, neistinitim podacima o porijeklu, upozorivši na opasnost da se dijete svede na "proizvod po narudžbi", a žena na "utrobu na iznajmljivanje".
Jedan od "podcijenjenih simptoma" suvremene krize, kako je rekao Kutleša, jest pomutnja u jeziku i pojmovima. Upozorio je na ono što je nazvao "orvelovskim jezikom" – govor koji se, pod krinkom uključivosti i napretka, pretvara u sredstvo ideološkog pritiska.
Kao primjere naveo je eufemizme kojima se, prema njegovu stajalištu, prikrivaju moralna zla: pobačaj kao "prekid trudnoće", eutanazija kao "dostojanstvena smrt", a surogat-majčinstvo kao "čin solidarnosti". Poručio je da promjena riječi mijenja i percepciju stvarnosti te uspavljuje savjest.
Sloboda savjesti i priziv savjesti u javnom prostoru
Kutleša je naglasio da je sloboda savjesti temelj istinski slobodnog društva te da savjest nije "subjektivni osjećaj", nego unutarnji sud razuma o moralnoj kakvoći čina. Upozorio je na pritiske da se savjest zadrži u privatnosti, osobito u pitanjima života, obitelji, bioetike i odgoja.
Posebno je istaknuo pravo na priziv savjesti, poručivši da društvo koje od građana traži djelovanje protiv savjesti dugoročno proizvodi "poslušnike bez odgovornosti" ili "pobunjenike bez povjerenja". Kao primjer vjernosti savjesti naveo je blaženog Alojzija Stepinca, donosi IKA.
Život od začeća do prirodne smrti: "Narod bez budućnosti"
U dijelu posvećenom dostojanstvu života nadbiskup je ponovio crkveni stav da život započinje začećem te da se suvremena društva, legaliziranjem pobačaja i relativiziranjem zaštite najslabijih, udaljavaju od "kulture života".
Upozorio je i na eutanaziju, naglasivši da se istinsko suosjećanje ne sastoji u uklanjanju patnika, nego u skrbi, pratnji i palijativnoj medicini. Kao dodatni izazov spomenuo je pokušaje normalizacije surogat-majčinstva, ističući da ono, prema njegovim riječima, narušava dostojanstvo djeteta i žene.
Povezao je pitanje zaštite života i s demografskom krizom u Hrvatskoj, tvrdeći da pad nataliteta nije samo ekonomsko, nego i kulturno pitanje – posljedica mentaliteta koji rađanje djece doživljava kao teret.
Govoreći o obitelji, Kutleša je poručio da je obitelj utemeljena na braku muškarca i žene "temeljna zajednica života i ljubavi" i da nije privatna stvar, nego opće dobro društva.
Naveo je pritiske s kojima se obitelji suočavaju – od ekonomske nesigurnosti i iseljavanja do relativizacije braka – te pozvao na konkretne mjere obiteljske politike. Istaknuo je i da javne odluke, od poreza do urbanizma, imaju izravne posljedice na obitelji, predloživši svojevrsni "obiteljski filter" u donošenju zakona.
Mir i politička kultura: Umjesto etiketiranja – dijalog
U završnim temama osvrnuo se na mir i međunarodni poredak, ističući da slabljenje poretka proizlazi iz moralne krize, relativizacije istine i zamjene prava logikom moći. U hrvatskom je javnom prostoru kritizirao "kulturu etiketiranja" i medijskih linčeva, u kojoj se politički protivnik doživljava kao neprijatelj.
Pozvao je na političku zrelost utemeljenu na istini, pravednosti i odgovornosti, podsjećajući da društveni mir počinje povjerenjem, a ono se gradi poštovanjem istine.
U zaključku je poručio da se vrijednosti ne rađaju prvenstveno u zakonima, nego u ljudskim srcima i savjestima. Crkvu je predstavio kao zajednicu koja nudi formaciju osoba i moralni kompas, naglašavajući da bez duhovne i moralne obnove nema ni trajne društvene obnove, javlja IKA.
"Narod koji izgubi istinu o čovjeku, izgubit će i društvo", poručio je, zaključivši pozivom na mudrost razlučivanja, hrabrost svjedočenja i postojanost u dobru.
