Malo koji zločin u povijesti Dalmacije je bilo bolniji od ubojstva mlade splitske studentice Kristine Šušnjare koja je stradala na današnji dan, 5. siječnja 2008. godine. 21-godišnja Kristina otišla je iz svoje kuće u Trilju u večernjim satima i više se nikad nije vratila svom ocu i majci. U brutalnu i mučnu smrt ju je odveo njezin poznanik Luka Pezelj, a njezino ubojstvo je rana koja u triljskom kraju ne zarasta već 18 godina.
U Trilju će se i večeras, kao i svake godine od smrti mlade djevojke, održati misa zadušnica.
Svake godine 5. siječnja, na dan kada je Kristina posljednji put viđena živa na triljskom mostu, Župni ured Sv. Mihovila se pobrine da sjećanje na Kristinu Šušnjaru ne blijedi. Mještani na njezin grob nose cvijeće i svijeće, a za Kristinu se mole njezini prijatelji, rodbina, ali i oni koji je nisu poznavali.
Bilo je to već treće ubojstvo djevojke iz zaleđa u samo nekoliko godina
Splitski novinar Mario Matana tog je siječnja kao novinar crne kronike pratio užas koji se odvijao u Trilju nakon nestanka mlade djevojke čiji su roditelji nestanak kćeri prijavili jutro nakon što nije došla doma iz izlaska niti se javljala na mobitel.
"Sjećam se brze reakcije policije i svih ostalih službi, kao i brze reakcije medija. Sve nas je slučaj podsjetio na tragediju koja se dogodila nekoliko godina ranije u Sinju, kada je život izgubila Anđela Bešlić. U slučaju Anđele, koja je pritom bila i maloljetna, sve se odvijalo sporije nego u slučaju Šušnjara", prisjeća se Matana.
"Mediji su reagirali brzo. Znalo se da nešto nije u redu nakon što su roditelji prijavili da se djevojka nije vratila kući. Djevojka je, brzo se saznalo bila uzorna i daleko od bilo kakvog incidentalnog ponašanja", kaže Matana.
Matana podsjeća da je Šušnjara bila treća ubijena djevojka iz dalmatinskog zaleđa u roku od nekoliko godina.
"Treba se prisjetiti da je Marijana Jerković iz šibenskog zaleđa ubijena 2002. godine u Splitu, a iste godine mučki je ubijena i maloljetna Anđela Bešlić iz Sinja. Nestanak Šušnjare odmah je alarmirao i duboko uznemirio cijelu Dalmaciju. Tražili su je svi - policija, HGSS, vatrogasci i vojska", prisjeća se Matana.
Kaže da se zločin razriješio puno brže nego onaj sinjski - tijelo je pronađeno nakon nekoliko dana, a policija je vrlo brzo imala i sumnjivca.
Stopirala je na mostu, a u automobil je ušla jer je Pezelja poznavala
No, što se događalo tog kobnog 5. siječnja 2008. godine u Trilju? Kristina Šušnjara, uzorna studentica na Ekonomskom fakultetu u Splitu, bila je besprijekorna djevojka koja je maštala da postane pjesnikinja.
Njezin otac Ivica u emisiji Tragovi na Novoj TV prije nekoliko je godina govorio o njezinoj osobnosti i ispričao da je zapravo htjela studirati komparativnu književnost i da je stalno čitala i pisala pjesme. Te večeri, 5. siječnja krenula je u Sinj, naći se s prijateljicom. U to vrijeme, štopanje na triljskom mostu bila je svakodnevica mladih ljudi iz Trilja i okolice, prvenstveno zbog nedostatka javnog prijevoza.
U večernjim satima 5. siječnja 2008. godine, Kristina Šušnjara štopala je na triljskom mostu. Prijateljica ju je čekala s društvom u jednom kafiću u Sinju. Kristina u Sinj nikad nije došla. Prijateljica ju je bezuspješno zvala cijelu noć, a kada je osvanulo jutro bilo je jasno da nešto debelo nije u redu.
Nakon što su nestanak djevojke prijavili roditelji, digla se uzbuna.
Kristinu je tražio cijeli Trilj, a izmasakrirano tijelo pronašao slučajni prolaznik
Sve službe su brzo bile na terenu, Kristinu je tražila policija, helikopteri, HGSS, vatrogasci i vojska.
"Nismo došli do informacije da se čudno ponašala, dapače, bila je jedna mirna osoba koja je imala uži krug prijateljica”, prisjetio se u Tragovima inspektor Branko Grubišić, koji je sudjelovao u potrazi. Istražitelji su vrlo brzo došli do informacije o zelenom vozilu koje se zaustavilo na triljskom mostu. Svjedoci su tada posljednji put vidjeli Kristinu kako razgovara s nepoznatom osobom i ulazi u automobil. Nakon toga, istraga je ponovno zapela u slijepoj ulici, a istražitelji su se našli na početku, bez ikakvih konkretnih tragova o nestanku mlade djevojke.
Potragu, u kojoj su sudjelovali brojni građani, naprasno je prekinuo poziv umirovljenika koji je tijekom šetnje sa psom pronašao tijelo nepoznate djevojke.
"Okrenuo sam se na donji dio ceste, ugledam lutku, meni se čini da je lutka bila. Uzeo sam jedan kamenčić, pilja kako mi kažemo, i pogodio sam je u bedro. Bedro, da ne šuška, nije lutka”, prisjetio se Marko Matovac. Na mjesto pronalaska ubrzo su stigli istražitelji, no zbog težine ozljeda u tom trenutku nitko nije mogao sa sigurnošću potvrditi da je riječ o Kristini.
Dok se čekao nalaz obdukcije i službena potvrda identiteta, sve se glasnije počeo spominjati zeleni automobil s "nabrijanim felgama" viđen na području Trilja. Već sljedećeg jutra u dom obitelji Šušnjara stigla je najteža vijest. Patolog je potvrdio da pronađena djevojka zaista njihova kći Kristina.
Medije su preplavile vijesti da je smrt povrđena zahvaljujući otiscima prstiju, jer obitelj Kristinu nije mogla prepoznati.
Ubojica se sam predao policiji, pa počeo izmišljati...
Dok su policajci ulagali sve napore u prikupljanje informacija o zelenom automobilu, došlo je do preokreta koji nitko nije naslućivao. U policijsku postaju, u pratnji brata, stigao je vlasnik vozila s "nabrijanim felgama", koji je u potpunosti odgovarao opisu svjedoka što su Kristinu posljednji put vidjeli na mostu. Mladić je istražiteljima tvrdio da je riječ o nesretnom slučaju.
Prema nalogu suca istrage, istražitelji su s ubojicom obišli autentične lokacije kako bi im u detalje opisao kako je, prema njegovim tvrdnjama, došlo do smrti nestale Kristine. Iako je naizgled surađivao, istražitelji su ubrzo postali svjesni da iznosi neistine jer ozljede na tijelu nisu odgovarale padu, kako je pokušavao prikazati.
Tek kada je shvatio da će policija pregledom vozila otkriti pravu istinu, odlučio je priznati što se doista dogodilo u automobilu. Nakon što je nasrnuo na Kristinu, zgrabio je francuski ključ iz pretinca i hladnokrvno je udarao po glavi kako bi je "smirio". Kada je shvatio razmjere onoga što je učinio, odlučio je tijelo baciti u provaliju uz cestu.
''Ni jednom riječju osumnjičeni mi nije za to vrijeme priopćio da mu je žao, da je mogao napraviti nešto drugo, nešto drugačije. Dapače, povlačio se u sebe i što je vrijeme dalje teklo, on je izbjegavao kontakt i pogledom i riječima, povlačio se u sebe'', prepričao je narednik Branko Grubišić.
Ni nakon što je bešćutno odbacio tijelo mlade djevojke, ubojica nije mirovao. Uputio se prema obiteljskoj kući, svega nekoliko kilometara od mjesta na koje je bacio Kristinu. Cijelim putem razmišljao je što učiniti s naušnicama, mobitelom, ali i hlačama i čizmicama koje je skinuo s nje, želeći ukloniti svaki mogući trag koji bi ga povezao s nestankom. Njezinu odjeću i osobne stvari naposljetku je zapalio.
Osuđen je na 31 godinu zatvora
Pezelj je proglašen krivim jer je u siječnju 2008. godine u svoj automobil primio Kristinu Šušnjaru, koju je trebao prevesti do Sinja, no umjesto toga odvezao ju je do svoje kuće, gdje ju je pokušao silovati. Nakon što ga je djevojka odbila, do smrti ju je izudarao francuskim ključem za skidanje automobilskih guma.
Odmah nakon ubojstva pokušao je ukloniti tragove: dokaze je zapalio u sjeniku iza kuće, a tijelo je odbacio nekoliko kilometara dalje, u kamenjar uz cestu. Tri dana nakon što je Kristina pronađena mrtva, Luka Pezelj predao se policiji. Tijekom boravka u splitskom zatvoru dva se puta pokušao ubiti, a tijekom suđenja nije priznao pokušaj silovanja.
Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu iz 2008. godine Pezelj je osuđen na 31 godinu zatvora, a nakon objave presude sudsko vijeće bilo je izloženo povicima iz dijela publike koja je smatrala da je kazna preniska. Presuda je potvrđena 2009. godine i time postala pravomoćna.
Mediji su bili brutalniji nego danas
Iako se čini da živimo u najgorem od svih vremena kada je o medijima riječ, zaista nije tako. Tih su godina mediji objavljivali detalje kakve danas možemo pronaći tek u najgorim tabloidima.
U pojedinim medijima izašli su detalji s obdukcije nesretne Kristine, a naslovnice su vrištale detaljima ubojstva i opisima mrtvog tijela ubijene djevojke.
"Tih godina u mnogim medijima je puno manje obzira nego danas, što se nikako nije moglo opravdati interesom javnosti. Dobro je da smo kao društvo i kao mediji u proteklih 18 godina ipak nešto naučili", zaključuje Matana.
Prošlo je 18 godina od zvjerskog ubojstva Kristine Šušnjare. Triljani je ne zaboravljaju
