Hrvatska je imala inflaciju, ali znatno manju nego sada, proračun se zahvaljujući tome dobro punio, a onda je stigla recesija, Hrvatska se suočila s visokom nezaposlenosti i trebalo joj je šest godina da se pokrene. Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, koji je kao sindikalac sudjelovao u svemu što se događalo tada, a i sada, za Novi list je komentirao sličnosti i razlike u situaciji 2008. i sada.
“Sada je situacija nešto drukčija, ovo što se sada događa ima početak još u kraju 2020. godine, nakon prvog zatvaranja gospodarstva u pandemiji. Već početkom 2021. godine počeo je i rast cijena hrane, ali i rast cijena energenata jer se očekivao rast potrošnje zbog oporavka. I tu je razlika između onog što se događalo 2008. godine i onog što se događa danas. Malo tko u Hrvatskoj negira da prijete ozbiljni problemi”, kaže Sever.
Sever je za Novi list komentirao i rast cijena energenata, vode, komunalnih usluga… Gotovo svega.
“Već jesmo osjetno siromašniji. Ni rast plaća ni rast mirovina ne prate inflaciju. Uspoređivanje rasta plaća i inflacije nije dovoljno samo po sebi i ne otkriva pravu sliku, jer nam je inflacija službeno 12,3 posto, ali trošak hrane je rastao 18,3 posto. Procjena udjela troška hrane u mjesečnom trošku kućanstva za ovu godinu bila je nešto veća od 25 posto. No, te procjene uz ovu inflaciju više ne stoje. Uz to inflacija nema jednak utjecaj na sve građane, jer je udio troška hrane u mjesečnim troškovima puno veći i puno je više rastao kod onih siromašnijih. Onima s prosječnom mirovinom od tri tisuće kuna i onima koji primaju plaću u rasponu od medijalne do minimalne, odnosno od 6.510 kuna do 3.750 kuna, trošak hrane je 30, 40 ili čak 50 posto. Njima trošak stanovanja, odnosno režija nije oko 15 posto, nego je blizu 30 posto”, objašnjava.
Sever kaže kako će nova kriza u Hrvatskoj najviše pogoditi one koji su i do sada teško živjeli.
“To su ljudi koji su i u dobrim godinama teško živjeli, i tada su se morali odricati puno toga. Oni su odavno naučili štedjeti i na obući i odjeći i na higijeni. Oni su već bili jako štedljivi i na hrani, jer su morali odvajati više novca za energiju, za režije. Na njih je udar ove inflacije najveći. Za dobar dio umirovljenika i ljudi koji rade za minimalne dohotke nije od nekog velikog značaja što su poskupjeli hoteli i restorani, ili kućanski aparati, ili putovanja. Kad govorimo tko trpi posljedice ove inflacije, to je prestala biti priča o nešto više od 19 posto onih koji su, prema službenim statistikama, u riziku od siromaštva, ili o energetski siromašnima koji dobivaju vaučere, mi govorimo o ljudima čija se primanja kreću u rasponu od malo više od medijalne plaće, pa do minimalne, i ogroman broj umirovljenika”, govori.
Cijeli razgovor možete pronaći OVDJE.
