Iako je vodeći talijanski operni autor 19. stoljeća redovit izbor na repertoaru Opere splitskog kazališta, pred pokladno se vrijeme prigodno priprema opera „Krabuljni ples“ (Un ballo in maschera) – priča potpuno drugačija od vječnih favorita splitske publike – Nabucca i Aide. Lišen povremene patetičnosti patriotskih ideja ili patosa herojske ljubavi, Verdijev „Krabuljni ples“ svoju duboku emotivnost gradi na središnjoj ideji ljubavnoga trokuta i pitanju povrede časti.
Zborovođa i dirigent Veton Marevci istaknuo je važnost najemotivnije Verdijeve opere u kojoj će splitska publika moći uživati 25., 27. (dirigent Ivo Lipanović) i 28.2. (dirigent Veton Marevci) (https://www.hnk-split.hr/predstave/detalj/artmid/906/articleid/12141/krabuljni-ples).
- „Krabuljni ples“ u mnogočemu je atipična opera i dobrodošao odmak od nekih šablona koje smo kao publika usvojili. Ovo remek-djelo u tri čina temelji se na povijesno točnoj priči o uroti plemića protiv švedskog kralja Gustava III. Osamnaesto je stoljeće vrijeme jačanja revolucionarnih pokreta i nacionalnih težnji, samim time i konflikata između plemstva i vladara. Jasno, priča o političkoj uroti, dodatno užarena ljubavnim trokutom u kojem se nalaze vladar, njegov najbliži suradnik i supruga nailazila je na brojne probleme i cenzure zbog kojih su libretist Antonio Somma i Verdi doslovce bili na rubu živaca. Strahovi od mogućih političkih urotničko-rušilačkih ideja koje bi opera mogla izazvati opasno su kočili i prekrajali razvoj ovoga djela. Nakon strogih cenzura u Napulju i Rimu, verzija naziva Un ballo in maschera smještena je u Boston, u kolonijalnu eru.
U našoj izvedbi dramski će sukob počivati na trokutu između grofa Riccarda (Max Jota), njegova suradnika i prijatelja Renata (Matija Meić/Marko Lasić) te Renatove supruge Amelije (Daniela Schillaci), koja je zaljubljena u Riccarda. Emotivna priča koja u pitanju odvagivanja između (zabranjene) ljubavi i prijateljske časti nalikuje Tristanu i Izoldi ima i elemenata prerušavanja, prisluškivanja, intrige, pa čak i svojevrsnih vradžbina kojima pribjegava mračna Ulrica (Terezija Kusanović). Ono što je u ovome Verdijevu komadu potpuno avangardno implus je komičnoga koji se pojavljuje na potpuno neočekivanim mjestima – ondje gdje predviđamo dramski sukob tragičnih junaka.
I na sadržajnoj i na stilskoj razini „Krabuljni ples“ možemo promatrati kao operu sukoba, uočavajući unutarnje raskole triju glavnih likova, ali i majstorsko prepletanje dvaju opernih stilova – dramatičnog talijanskog i komičnog francuskog koji donosi glazbu obojenu briljantnim, staccato linijama, općenito lakši glazbeni stil koji može „pretrpjeti“ antiteze poput borbe svjetla i tame, ljubavi i urote, morala i izdaje. Oba glazbena stila znalački oblikuje iskusni tumač Verdijevih partitura, šef-dirigent opernog orkestra, maestro Ivo Lipanović. Režija Gorana Golovka radnju smješta u današnje vrijeme, uz svježa dramaturška rješenja, ali uz poštivanje Verdijevih naputaka. Vjerujemo da će se publici osobito svidjeti scenski pokret (Lev Šepošnikov) koji je također konkretniji u odnosu na prijašnje opere zbog samog centralnog vremena i mjesta radnje – bala pod maskama.
Ova će izvedba objediniti kompleksnu ljubavnu i moralnu priču, snažan kontrast strave i humora, izvrsno nadopunjavanje emocionalnih arija solista i efektne uloge zbora i orkestra. Svevremenski motivi poput časti, ljubavi, prevare i oprosta, vješto nijansirani u okvire novoga vremena, svakako su poziv publici svih generacija da ne propusti ovu jedinstvenu operu koja će baciti potpuno novo svjetlo na genijalnog Verdija.
