Astronom i učitelj Korado Korlević, gostovao je u emisiji HTV-a Nedjeljom u 2 gdje je govorio o svemiru, oružju, ratovima i ljudskoj gluposti. Osvrnuo se na potrebu da se dobro odgoje nove mlade generacije koje će učiniti svijet boljim mjestom za život nego što su ga prijašnje generacije stvarale.
Korlević komentirao je svoju znatno veću prepoznatljivost nego prije osam godina te reakcije prolaznika koji ga danas često zaustavljaju na ulici i pohvaljuju njegov rad.
- Bilo bi krivo reći da ne osjetiš ponos za nešto što si napravio, da je bilo vrijedno. Znaš da tvoja misija ima smisla. Jer veoma u poslu koji mi učitelji radimo, mi ne vidimo rezultate odmah. Rezultati se vide tek kad ta djeca odrastu, postanu odrasli ljudi i onda ti kažu hvala, kazao je naglašivši kako nije cilj da te hvale, već da svijet bude bolje mjesto nakon tebe.
Govoreći o aktualnim globalnim zbivanjima i širenju demokracije na Bliskom istoku, smatra da živimo u razdoblju koje podsjeća na propast velikih carstava. Kaže da je riječ o zanimljivom, ali i opasnom povijesnom trenutku u kojem se, unatoč nekadašnjim očekivanjima o stabilnoj globalizaciji i "kraju povijesti", povijesni ciklusi ponavljaju, a suvremeno "zapadno-rimsko carstvo" postupno se raspada. Dodaje da zasad nije jasno tko će predvoditi sljedeći razvojni ciklus - Europa, Singapur ili neka treća sila - no ističe kako je jasno da živimo u iznimno turbulentnom vremenu.
Osvrnuo se i na tehnološki napredak u kontekstu suvremenih ratova, ističući da su sukobi došli do razine u kojoj se, zahvaljujući tehnologiji, gotovo nitko više ne može sakriti, a napadi se mogu provoditi na daljinu bez izravnog kontakta s protivnikom.
- Tvoja najbolja zaštita je da budeš u principu nevidljiv. U smislu da nisi interesantan. Nije možda više u modi pjesništvo, ali ona pjesma Vladimira Nazora, Šikara, objašnjava da ima šikaru, ali munje biraju hrastove. I šikaru nikad ne tuku. Tako da mi se nadamo u ovom svijetu da je Hrvatska u stvari jedna šikara i da nismo interesantni baš za neke ratove. Osim toga prošli smo taj dio i nije nam više interesantan. Onaj dio koji možemo očekivati su ekonomske krize, ekonomski problemi koji nam dolaze, ali ima jedna matematička teorija kaosa koja u stvari objašnjava da kaos je najsigurniji sustav koji postoji. Mi smo hodajući kaos, tako da smo u redu i zaštićeni, objasnio je.
U svemiru se već ratuje
Spomenuvši budućnost ratovanja, dotaknuo se i sve važnije uloge svemira, posebno satelita koji su danas ključni za navigaciju i vojnu komunikaciju.
Smatra da se rat u svemiru već događa, navodeći primjere špijunskih satelita koji presreću komunikaciju te razvoj svemirskih vojnih kapaciteta poput američkih svemirskih snaga. Dodaje i da postoji mogućnost tehnologija koje bi elektromagnetskim impulsom mogle onesposobiti velik broj satelita u orbiti.
Ističe i da razlike u satelitskim sposobnostima među državama danas nisu toliko velike kao prije, pa i države s nešto slabijom tehnologijom i dalje mogu dobivati važne informacije s terena. Kao primjer navodi Ukrajinu, koja je nakon prekida pristupa američkim podacima počela koristiti francuske satelitske informacije bez velike promjene na bojištu.
Prema njegovu mišljenju, zbog sve veće ovisnosti vojske o satelitima, dio budućih sukoba gotovo će se sigurno preseliti i u svemir.
Dodaje da tehnološki napredak u vojsci često stvara ogromne razlike među državama. Kaže da Sjedinjene Američke Države i dalje imaju veliku prednost jer je njihova vojska, unatoč političkim promjenama, i dalje među najsposobnijima na svijetu i da se današnja Rusija često pogrešno uspoređuje s nekadašnjim Sovjetskim Savezom, ističući da je riječ o znatno slabijoj državi koja je tijekom godina izgubila velik dio industrijske i znanstvene baze, ali i velik broj stručnjaka koji su karijeru nastavili na zapadnim sveučilištima. Kaže da rusko gospodarstvo nije usporedivo s onim američkim ili kineskim, te da Rusija status velike sile ponajviše duguje nuklearnom arsenalu.
- Mi gledamo da je jedna tehnološka civilizacija i Amerika, koja je bila tehnološki izvrsna, tone u nešto što je ekonomija doživljenja. I da ta prodaja snova i prodaja doživljenja kod njih je otišla toliko da je jednu veliku državu pretvorila u cirkus. I loše je što ćemo sad gledati klatno, rekao je Korlević.
'Amerika je izgubila najbolje ljude'
Pričao je o ulozi Elona Muska u današnjim globalnim zbivanjima, posebno o njegovim tvrdnjama da svijet svjedoči utrci između mogućeg Trećeg svjetskog rata i novog vala osvajanja svemira.
On smatra da je takva procjena pretjerana, ističući da današnja civilizacija još nema tehnološku snagu za ozbiljnije širenje u svemir, osobito kada je riječ o misijama prema Marsu. Prema njegovu mišljenju, realniji cilj u skoroj budućnosti ostaje povratak na Mjesec. Procjenjuje i da bi u toj utrci prednost mogla imati Kina, jer ima jasne rokove i sustavan pristup svemirskom programu, dok se američki projekti često suočavaju s političkim i organizacijskim promjenama.
Kao primjer spominje kineski plan da astronaute pošalju na Mjesec povodom 80. obljetnice države, što se, kako kaže, provodi planski i dosljedno.
- Što imaš problema s raketom koja treba otići, Artemis 2. put oko mjeseca i ponovno je odgođeno polijetanje. To je neozbiljno. Imaš raketu koja pušta cijev za vodik. Imaš raketu koja je termički štit nije siguran. Raketu za koju nisi siguran koliko radijacije prolazi kroz zaštitne slojeve. Recimo, da to nije ona Amerika na koju smo navikli, izjavio je.
Kaže kako je Amerika izgubila najbolje ljude.
- Mi u svijetu imamo trku za talentima. Kina je uspjela vratiti jedan dio svojih talenta iz Amerike s programima koji su bili ciljani da se njihova dijaspora vrati i da se osjeća dobro u Kini. Europa pokušava zadržati to što ima. Amerikanci su napravili sve moguće da ti se zgadi razmišljati o tome da ćeš živjeti i raditi u Ameriku. Tako da nitko nema eksperata dovoljno za taj posao napraviti. I sad kad bi išli gledati, i to ekonomski nije isto. Kada je NASA odlučila ili američki predsjednik odlučio da će oni biti prvi na mjesecu i rekao "za deset godina smo gore", NASA je imala skoro unlimited budžet. To je bilo 5 % BDP-a Amerike. To je više nego oružane snage. Znači svaka radionica u Americi je radila komade nečega za NASU, a projekt je koordinirao Nijemac, objasnio je.
Djeca su glavni resurs
Govorio je o motivaciji za učenje, ističe da djecu za znanje treba zainteresirati tako da ono postane jednako privlačno ili čak zanimljivije od zabave koja im je danas stalno dostupna. Smatra da to nije nemoguće jer su ljudi prirodno radoznala bića.
Naglašava i da kada govori o edukaciji ne misli isključivo na školu, nego na širi proces učenja koji uključuje roditelje, okolinu, prijatelje i internet.
Upozorava i da je obrazovni sustav u mnogim segmentima zastario, te da bi mnogo veći fokus trebalo staviti na rani odgoj, posebno vrtiće, koje vidi kao jednu od najvažnijih društvenih investicija u budućnost djece.
- Ono u što smo sigurni jest da su djeca budućnost. To je ono u što smo 100 % sigurni. Za ovo drugo je sve upitno. Nismo investirali u budućnost na školski sustav za starije, a onda kad pogledamo kako su išle investicije ovih 30 godina ove države, nisu išle u tom pravcu prema budućnosti. Mi smo investirali ogromne novce u popravljanje dvoraca, ruševina. Mi smo investirali puno u povijest. I sad kad idemo pogledati kako završi netko koji bi trebao ići u budućnost. Taj neće imati budućnost, a vjerojatno će ostati i bez povijesti. Znači, izuzetno je važno razmišljati da glavni resurs svake države, nije more, kopno, šume, planine, djeca su glavni resurs. Nema toga, nema države. Hrvatska ako to ne odradi, kako spada, bit će geografski pojam za sto godina, izjavio je Korlević.
Škola treba nuditi doživljaj otkrivanja
- Pomagali smo toj školi i preko zaklade i treba reći da je u ovom slučaju i ravnatelj poduzetnik. Ministarstvo nije platilo sve ono što smo gledali, on se snašao, našao je interes sredine, roditelja, djece i šire zajednice. Jedan takav primjer je nešto što je nekad bilo češće. Sve škole su imale školske zadruge, klube tehničke kulture i taj dio se izgubio, ali to rekli smo da smo bili jedna druga civilizacija, tehnološki, znanstveno-orijentirana sad smo civilizacija doživljenja, ekonomije, prodaju se snovi, kazao je.
Ističe da bi škola trebala biti mjesto u koje djeca rado dolaze, okružena prijateljima i učiteljima koji ih potiču da postanu bolji ljudi. Naglašava da motivacija nije ista za svako dijete, ali da posebno važnu ulogu ima tzv. doživljaj otkrivanja, trenutak kada učenici sami dođu do novih spoznaja, što je snažan poticaj za učenje, osobito kod darovitih.
Smatra i da školstvo premalo potiče kritičko razmišljanje, za razliku od anglosaksonskog modela u kojem se učenike potiče da raspravljaju, propituju i suprotstavljaju se argumentima nastavnika. Kao primjer navodi drugačiji pristup nastavi, u kojem učenici najprije samostalno istražuju temu, a zatim se na satu raspravlja o prikupljenim informacijama, uspoređuju izvori i uči razlikovati točne informacije od netočnih.
Svijet se upravo cjepa na kaste
Govoreći o umjetnosti i umjetnoj inteligenciji, ističe da je u 20. stoljeću sam umjetnik često postajao dio vlastitog umjetničkog djela, pri čemu je ponekad već i sam potpis bio dovoljan da nešto postane umjetnost.
Kaže da će umjetna inteligencija najprije zamijeniti zanatski dio kreativnih industrija, poput grafičkog dizajna u velikim produkcijama i videoigrama, dok će ljudska kreativnost i dalje ostati ključna.
Naglašava da umjetnu inteligenciju treba promatrati kao alat, uspoređujući je s bagerom koji je zamijenio ručno kopanje – oni koji nauče koristiti novu tehnologiju mogu postati još učinkovitiji i zadržati važnu ulogu u stvaralaštvu.
- Mi zaboravljamo da ono čudovište koje stoji iza svega je kapital. Da sve što se dešava je neki kapital. I kad se gleda u definiciji kapitala, to je jedno čudovište koje je živo, koje ždere resurse ljude samo da bi raslo. Mi smo to čak i kroz zakone definirali da je to pravna osoba. Kapital može biti osoba, a upravo dobiva mozak. Umjetna inteligencija je u stvari prvi pravi samosvjesni mozak koji dobiva kapital i taj svijet nećemo mi definirati, nego će ga opet definirati, rekao je.
Ističe da je tvrdnja kako ljudi koriste samo pet posto mozga zapravo mit, jer je mozak u funkciji u cijelosti. Smatra da će razvoj tehnologije dodatno produbiti društvene razlike te da svi neće jednako proći u novom tehnološkom okruženju.
Rekao je da će uspjeh pojedinca sve više ovisiti o sposobnosti prilagodbe, poduzetnosti i korištenju znanja izvan formalnog obrazovanja, dok će oni koji pasivno čekaju prilike vjerojatno završiti na nižim razinama društvene hijerarhije.
Osvrće se i na demografske trendove, upozoravajući da sve više mladih u razvijenim društvima ne želi imati djecu, zbog čega bi u sljedećih pedesetak godina moglo doći do pada svjetske populacije.
- Ako sve ide najlošije i bez ratova, mi smo na dvije milijarde krajem ovog stoljeća. Homo sapiens je došao do one granice kad mi krećemo izumirati, a danas nitko ne ubija sa strane. I onda je ta priča o djeci i o budućnosti apsolutno prioritet. Zato je ona priča o vrtićima da moraju biti besplatni za svakoga i topli obrok, da ta djeca imaju smisao da se roditelj ne opterećuje kako ću ja to prehraniti, školovati. To nije nešto čemu treba sad brinuti toliko roditelj, to mora preuzeti i država ako hoćemo imati tu djecu. Ne smije se desiti da nemaju gdje stanovati. Znači, posao države, investicija u budućnost i investicija u djecu, naglasio je.
O umjetnoj inteligenciji: Mogli bi smo degenerirati
Upitan koliko su šanse da ljudska vrsta dočeka kraj stoljeća, rekao je da su relativno velike. Objašnjava da civilizacija kakvu poznajemo vjerojatno neće opstati, da će doći do transformacije. Ako izgubimo sposobnost stvaranja, a umjetna inteligencija preuzme, mogli bismo degenerirati i izgubiti smisao postojanja.
Komentirajući kvalitetu života danas, istaknuo je da ljudi trenutačno žive bolje nego ikad u povijesti.
- Nasilje koje mi gledamo je najmanje nasilje koje je ikad bilo u svijetu. To što mediji ga uspiju prikazati, mi ga gledamo i ona pandemija COVID-19 je bila opereta prema onome što je bilo pomorje u bolestima koji su bili u prošlosti. Mi to doživljavamo sve puno jače zato što postoje mediji koji to prikazuju, ali nikad nije bilo bolje, kazao je Korlević.
Rekao je da homo sapiens danas u prosjeku nije inteligentniji nego pred kraj prošlog stoljeća.
- Pričam samo o akademskom prosjeku, ono koje se može mjeriti. Ne može se mjeriti mudrost iako mislim da je mudrosti nekad bilo više. Zato što su naučili koliko je nasilje opasno i izbjegavanje nasilja je mudrost. I ti naši preci su u obitelji, na ulici, u školi imali toliko nasilja da su naučili ga izbjegavati, objasnio je.
Napomenuo je da se nasilje danas pojavljuje u skrivenom obliku.
- Mi smo se nekad jednostavno znali potući kad smo išli u školu zato što ti je jednog trenutka bilo previše. Ako ti nemaš taj tip nasilja, onda se nasilje sakrije. I ono je postalo skriveno, ono je u neverbalnom dijelu. Ono čak ne mora biti u ne pozdravljanju u ne pogledu. Taj dio nasilja postaje skriveno. Ono što je bilo nekad riješeno u pet minuta, danas postaje jedan pritisak koji te prati i čini život neugodnim, navodi Korlević.
Dodao je da Zvjezdarnica u Višnjanu i dalje ima izazove.
- Ne uspijevamo odraditi sve edukacijske programe koje bi htjeli. Nema ljudi nakon COVID-a, rekao je.
Emisiju možete pogledati ovdje:
