UDRUGA B.a.B.e. objavila je svjedočanstvo jedne svoje korisnice koja je bila u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba na čijem je čelu donedavno bila Gordana Buljan Flander.
Željka Posavac (ranije Borić) ispričala je za Udrugu B.a.B.e svoje svjedočanstvo pred kamerom.
Ona tvrdi da joj je bivši suprug lomio kralježnicu pred kćerkom Leonardom te da je kao moćna osoba imao utjecaja na institucije u Sisku. Posavac tvrdi da je njena kći Leonarda vidjela da njezin otac "daje plavokosoj ženi plavu kuvertu" u Poliklinici te da zbog toga neće moći ostati kod majke".
Njezina kći je nakon mišljenja Poliklinike bila dodijeljena ocu nasilniku, tvrdi Posavac. Ona tvrdi da joj je to najteže palo, "teže od batina i loma kralježnice čije posljedice i bolove osjeća i danas", piše Index.
Slučaj Željke Posavac (ranije Borić)
U nastavku prenosimo tekst sa službenih stranica Udruge B.a.B.e u kojem se ukratko opisuje slučaj Željke Posavac (ranije Borić).
"Željka Posavac naša je dugogodišnja korisnica. Udruzi B.a.B.e. se obratila kao žrtva zlostavljanja od strane supruga, kao i s pritužbom na tijek i ishod parničnog postupka tijekom kojeg je njezina kći Leonarda povjerena na čuvanje i odgoj ocu.
Odluka o povjeravanju djeteta ocu, koji je bio ugledna osoba u sredini u kojoj je obitelj živjela (tzv. lokalni moćnik) temeljila se na vještačkom nalazu koje su izradile stručnjakinje Poliklinike za djecu Grada Zagreba, te mišljenju Centra za socijalnu skrb u Sisku koji je zaključio da majka ima „zaštitnički i posesivan odnos prema djetetu“ i izraženu sklonost narušavanja pozitivne slike o ocu kod djeteta.
Također je navedeno da je manipulativno ponašanje majke rezultiralo konfliktom lojalnosti kod djeteta što se očitovalo u negativnom stavu prema ocu. Za oca je primijećeno da je razriješio partnerski odnos te razdvojio partnerstvo od roditeljske uloge, veće kapacitete za održavanje pozitivnog odnosa majke i djeteta te sređene stambene i materijalne uvjete", piše u tekstu.
"Mišljenje je Poliklinike bilo da otac pokazuje adekvatnije roditeljske kompetencije, da majka ne može razdvojiti svoje potrebe od potreba djeteta"
"Mišljenje je Poliklinike bilo da otac pokazuje adekvatnije roditeljske kompetencije, da majka ne može razdvojiti svoje potrebe od potreba djeteta, a na istaknuti prigovor vještaci su naveli da su uzeli u obzir i kaznenu osuđivanost oca. Kod majke je utvrđeno vršenje emocionalnog pritiska na dijete. Nakon vještačenja dijete je reklo majci, „mama, ja ću pripasti tati jer je teta pričala s tatom i pitala je li blizu škola u koju ću ići“ te da je vidjelo da je otac plavokosoj ženi dao plavu kuvertu.
"Centar roditeljima odredio nadzor"
Prema preporuci Poliklinike roditeljima je određen nadzor nad izvršavanjem roditeljske skrbi koji je provodila socijalna radnica imenovana od strane CZSS koja je tijekom provođenja nadzora, a nakon donošenja presude izvijestila da majka uopće ne viđa dijete jer joj je otac to priječio, te je prigodom jednog dolaska u dom oca utvrdila da otac ostavlja dijete bez nadzora do kasnih večernjih sati. Jednom prilikom je nadzornica odlučila pričekati oca ispred kuće kako bi utvrdila vrijeme njegovog dolaska te utvrdila da je otac došao kući tek u 23.00 sata do kada je dijete bilo samo.
Budući da otac nadzornicu nije htio pustiti u kuću te se zaključao u kuću, zatražena je intervencija policije uz čiju je asistenciju dijete vraćeno majci te s majkom do danas živi i uspješna je učenica srednje medicinske škole. U novom postupku pokrenutom na inicijativu majke, utvrđeno je da su sva prethodna utvrđenja nadležnih stručnjaka bila pogrešna te da je u najboljem interesu djeteta da živi s majkom.
Paralelno s postupkom radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi vođen je i kazneni postupak protiv oca temeljem prijave koju je 3. svibnja 2007. podnijela majka uz navod da je u protekle dvije godine bila žrtva višestrukog obiteljskog nasilja od strane svojeg supruga. Na temelju rezultata istrage, državno odvjetništvo podiglo je optužnicu protiv oca za obiteljsko nasilje temeljem članka 215.a Kaznenog zakona. Mjerodavni dio optužnice je glasio: „U razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 26. travnja 2007. … napao je suprugu Ž.B. nekoliko puta, rekavši joj da se „vrati natrag ološi na smeću iz kojeg je došla” i da je bezvrijedna.
"Podigao je ruku da će je udariti, tukao je po licu i tijelu, gurnuo ju je sa stolice..."
Podigao je ruku [prijeteći] da će je udariti, tukao je po licu i tijelu i naredio joj da ode u kut sobe. U prosincu 2004. godine primio je za glavu i lupio je o zid kupaonice, a 27. travnja 2007. godine gurnuo ju je sa stolice, zbog čega je pala na tlo. Na taj je način doveo Ž.B. u položaj bespomoćnosti i poniženja ...” nakon što je otac prethodno u postupku dva puta nepravomoćno osuđen, Općinski sud je 16. siječnja 2013. godine obustavio postupak zbog toga što je Kaznenim zakonom iz 2011. godine ukinuto kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 215.a Kaznenog zakona, javlja Indeks.
Zbog navedenih zakonskih izmjena izostala je konačna osuda nasilnika što je bio povod za obraćanje Ž.B. Europskom sudu za ljudska prava. Postupak je uspješno okončan krajem 20217. god. uz zastupanje odvjetnice Ines Bojić, suradnice Udruge B.a.B.e., na način da je utvrđena povreda Europske konvencije te je korisnici isplaćena odšteta zbog propusta nadležnih tijela da nastave i dovrše kazneni progon počinitelja nasilja", stoji u tekstu na službenim stranicama Udruge B.a.B.e.
