Švedski list Aftonbladet objavio je članak u kojem tvrde kako je Sveučilišna bolnica Karolinska odgovornim liječnicima poslala naputak prema kojem, u slučaju nedostatka prostora zbog oboljelih od COVID-19, moraju odrediti tko će od pacijenata dobiti intenzivnu skrb, a tko neće. Tako u naputku koji su objavili stoji da ljudima starijima od 80 godina, kao i mlađima u dobi od 60 do 70 godina kojima je zatajio neki od organa, ne treba intenzivna liječnička skrb. U dokumentu se također navodi da bi pacijenti koji su već na intenzivnoj skrbi trebali biti u mogućnosti prekinuti intenzivnu njegu ako pripadaju nekoj od gore navedenih kategorija, prenosi 24 sata.
- Dokument treba shvatiti kao potporu odlučivanju liječnicima koji su odgovorni za započinjanje ili prekid intenzivne njege. Čini se da se to odnosi i na biološku dob, a ne samo na stvarnu kronološku dob pacijenta. Ako ste ozbiljno bolesni, biološka dob može se procijeniti višom ili nižom od stvarne dobi. Pacijentima treba dati prednost u skladu s novim smjernicama kako bi mjesta na intenzivnoj njezi bilo dovoljno, ali sada je dodan odlomak koji ne uzima u obzir starost, već "biološku dob" - kazao je za Aftonbladet liječnik koji želi biti anoniman i dodao kako je broj bolesnika kojima je potrebna intenzivna skrb povećan, no mjesta ima dovoljno i za sad nema razloga za liječenje kojim bi se nekim bolesnicima davao prioritet.
S tim se slaže i nekoliko američkih liječnika koji tvrde kako liječenje na respiratoru neće pomoći svakome.
- Kad bolesnik ima ozbiljan problem s plućima, možete zamisliti da neki dio njihovog plućnog tkiva i dalje prima zrak dok diše, ali ne uspijeva prenijeti taj kisik u krvotok. Da bi nadoknadio oštećenja plućnog tkiva, bolesnik diše teže i brže, kao da trči maraton. No ne možete trčati maraton zauvijek, pluća se umore i na kraju kolabiraju. Moj posao je identificirati te ljude prije nego što im pluća prestanu raditi, i staviti im plastičnu cijev na dušnik, zakačiti je za ventilator kako bi im on udahnuo zrak. Ovaj drastični korak uglavnom se temelji na nadi da mogu učiniti nešto za liječenje njihovog problema s plućima i osloboditi ih ovisnosti o ventilatoru za nekoliko dana. To obično može uključivati antibiotike za bakterijsku pneumoniju ili protuupalne lijekove za astmu - objašnjava za Spectator Matt Strauss, liječnik u jedinici za intenzivnu njegu.
- Kada mehanički upuhujemo zrak u oštećena pluća, činimo to jače nego što organizam inače diše i to može rezultirati dodatnim ozljedama pluća. Općenito, da bi ljudi to mogli podnijeti treba ih se sedirati što vodi do nepokretnosti i slabosti. Dok je u sedaciji, bolesnik ne može kašljati ni učinkovito pročistiti dišne puteve, a to vodi do bakterijske upale pluća. To je teško preživjeti. A u slučajevima oboljelih od COVID-19, preliminarni rezultati podataka su vrlo obeshrabrujući. Časopis the New England Journal of Medicine objavio je rad o pacijentima oboljelima od korona virusa u Seattleu. Od njih 20 koji su bili na respiratoru, samo je četvero preživjelo. Umrlo ih je devet, a preostale bolesnike umjetno održavaju na životu tijekom sljedeća tri do četiri tjedna. Samo ih je četvero ostalo na liječenju, a uspjeli su izbjeći respirator - pojasnio je Strauss ističući kako nema studije koja je pokazala razliku u preživljenju onih koji su bili na respiratoru u odnosu na one koji nisu.
- Zato ne znamo bi li preživjeli koje smo stavili na respirator ionako ozdravili, ili bi neki preživjeli samo da ih nismo stavili na respirator - ustvrdio je obrazlažući kako nije jasno je li stoga respirator ubrzao nečiju smrt.
- Respirator pomaže slati kisik do mozga, srca i bubrega. Nadamo se da će se infekcija ublažiti, a pluća će početi funkcionirati. Ovi strojevi popravljaju strašnu štetu koju virus nanosi, a ako virus eruptira, pluća će postati još kruća i tvrđa. "Osjećam se kao da pokušavam ventilirati ciglu umjesto pluća", rekao mi je jedan liječnik intenzivne njege koji je liječio pacijente COVID-19. Srce se počinje boriti, počinje propadati. Očitanja krvnog tlaka padaju i nastaje stanje šoka. Kod nekih propadaju i bubrezi, što znači da je za preživljavanje potreban i aparat za dijalizu - pojašnjava za NY Times liječnica interne medicine .
Ističe kako kod starijih bolesnika naknadno dolazi do brojnih komplikacija.
- Količina sedativa na oboljele od COVID-19 može izazvati ozbiljne komplikacije te oštetiti tkivo mišića i živaca, otežavajući na taj način pokretljivost kod preživjelih. Mnogo onih koji su u oporavku provode vrijeme u centrima za rehabilitaciju, a stariji bolesnici se više nikad ne vrate doma. Ostanu prikovani uz krevet, uz povećani rizik od infekcija, dekubitusa i stalnih povrataka na liječenje u bolnicu - tvrdi Dreger.
Kaže kako liječenje takvih bolesnika za sobom nosi i niz etičkih dvojbi na koje sami pacijenti nerijetko ne mogu odgovoriti. To podrazumijeva pitanja poput toga žele li takvu, slabiju kvalitetu života, žele li da ih se održava na životu i kad im otkažu bubrezi ili drugi organi te do kojeg trenutka uopće liječnici trebaju liječiti oboljelog. S obzirom na visoku mogućnost zaraze obitelj ne može doći u bolnicu i vidjeti oboljelog i neposredno odlučiti, a o takvim temama liječnici s najbližim članovima obitelji razgovaraju telefonski. Stoga Dreger poziva ljude da unaprijed odluče o takvim koracima i o svojoj odluci obavijeste članove obitelji kako bi im olakšali eventualne teške situacije.
Cijeli članak možete pročitati ovdje.
