U našim medijima najzastupljeniji su oni „novinari“, „političari“, „javni djelatnici“ i ostali „aktivisti“ kojima u Hrvatskoj ništa nije dobro. Od samog njenog osnutka do danas, nijedno jutro se nisu probudili i u njoj primijetili nešto lijepo. Nešto ili nekog. Nikada. Ništa i nikog. Njihovoj mašti da pronađu teme kojima će blatiti ovu lijepu zemlju nema granica. Četvrt stoljeća žive dobro pljujući u udarnim terminima i na naslovnicama zemlju po kojoj hodaju. Nagovaraju naciju da ode, da se odseli, bilo gdje, u Irsku, samo da ne budu tu. Nagovaraju druge, ali oni nikako da odu. Nikako da oni odu u tu Irsku pa da tamo rade, na primjer, na nacionalnoj televiziji i u udarnim terminima pronalaze teme za izrugivanje sa njihovom državom, onom koja ih plaća.
Zapravo, glavni problem i jest u tome što Hrvatska nije njihova. Nije nikada bila i neće biti. Ni očevi njihovi nisu je smatrali svojom. Naprotiv i oni su pljuvali po njoj i zatvarali ljude zbog izgovorenog njenog imena.
Njima je tu kao loše; okruženi su nazadnim i primitivnim ljudima iz ruralnih sredina, a dijaspora im diktira stil života. Neizdrživo.
Fašizam, klerofašizam,nacionalizam, šovinizam i sve one stare hrvatske genetske karakteristike, koje je dobra Jugoslavija držala pod kontrolom, danas su u njihovim bolesnim očima isplivale na površinu i guše napredne misli i snage.
Kakvo odvratno ponavljanje povijesti.
A mi to opet moramo slušati i plaćati. I to dobro plaćati, jer su njihove plaće više nego velike. Veće nego one u Irskoj. Valjda su to zaslužili.
To je njima njihova borba dala – borba protiv Hrvatske.
A ne bore se oni sami. Jer da su sami davno bi izginuli u toj borbi. Njima pomaže velika vojska vjernih hrvatskih gledatelja, slušatelja i čitatelja, koja gledanjem, slušanjem, čitanjem, te lajkanjem, dijeljenjem po društvenim mrežama i samozdovoljavanjem viđenim, slušanim i pročitanim, održava njihovo postojanje i smisao. Da nema te podrške možda u Hrvatskoj više ne bi bilo potrebe za tom vrstom „posla“. Možda bi tada ti „novinari“, „političari“, „javni djelatnici“ i ostali „aktivisti“ kojima u Hrvatskoj ništa nije dobro otišli iz Hrvatske u potrazi za boljim životom.
Možda u Irsku. Ili možda negdje dalje.