Svjedoci smo možda nekih od posljednjih prilika da, krupni „igrači“ među kojima su razne interesne skupine, a koje koriste alate poput medijskih prostora, sruše ili barem pokušaju srušiti ono što je snažno, čvrsto i nekoliko godina sustavno građeno, a to je „Šampionski Hajduk“.
[HAJDUK-RIJEKA 1:2] Rijeka preuzela zauzela prvo mjesto HNL-a
Tekst se nastavlja nakon oglasa
U našem osvrtu o predsjedniku Hajduka Lukši Jakobušiću smo pisali da Hajduk iznutra, ali i Hajdučka Dalmacija, pa i šire, jer Hajduk je postao mnogo više od toga, mora danas u ponedjeljak biti jednako čvrst kao u subotu, bez obzira na rezultat bilo koje utakmice. Baš ništa se od subote do danas nije promijenilo. Sve je jednako i isto. Ako Hajduk ne pobijedi ili izgubi od Osijeka, sve i dalje mora ostati isto.
LUKŠA JAKOBUŠIĆ DOMINIRA! Potrebno je učiniti apsolutno sve da ostane još jedan mandat
Koliko su ti momci zajedno?
Još od dolaska kapetana Lovre Kalinića, Marka Livaje, preko mnogih drugih klasnih igrača, preko Ivana Perišića pa do Josipa Brekala, uprava na čelu sa predsjednikom je odradila lavovski posao. Trener Mislav Karoglan je poprilično studiozan trener i jasno je, trener kojeg ekipa slijedi i koji će ove momke, od kojih je velik broj novih u ekipi, uigrati. Budimo realni pa kažimo koliko su ti momci zajedno?! Svakako nedovoljno dugo da bi mogli kazati: „Da, to je sinoć trebala biti uigrana ekipa i ti igrači moraju na terenu osjećati jedan drugoga već u ovoj fazi.“ Koliko je dugo ova Rijeka zajedno?!
Ne, oni nisu morali biti sinhronizirani, niti moraju pobijediti. Ono što moraju jest: Vršiti korekcije ako smatraju da su nešto pogriješili, nastaviti graditi čvrstog Hajduka, treneri nastaviti biti jednako studiozni, igrači nastaviti biti neumorno uporni. Imamo Hajduka kakvog smo čekali jako, jako dugo. Imamo diobu prvog mjesta, iako to i nije toliko važno. Trenutak je da, ne samo ljudi unutra i oni koji Hajduka nikada neće ostaviti, a to je Torcida, nego i svih nas otprilike 150 tisuća ostalih, pružimo svima onima uključenima u procese u klubu puno podršku i povjerenje.
Hajduk se ne treba uspoređivati s drugima
Kao najbolji primjer poante ove priče navesti ćemo igrača koji toliko živi Hajduk. Antony Kalik. Kalik posljednjih 10-ak utakmica igra kao preporođen. Njegova igra je opuštena, ali nije nonšalantna. Nešto mu pođe za nogom, nešto ne pođe, ali je vidljiv rad na samom sebi. Dok on ili bilo tko drugi daje potreban trud, rezultat ne smije biti presudan. Hajduk se ne treba uspoređivati s drugima, nego sa sobom prije godinu, tri i pet godina. Zato, da zaista: Ako ovako sređen klub, toliko kvalitetno vođen i toliko silno voljen, za kojeg su toliki spremni dati sve svoje što imaju, neće biti prvak u 2024. U redu.
Ako je to sve, onda u redu, jer Hajduk s ovakvom uzlaznom putanjom rasta će negdje biti i u svibnju 2024., i u 2025. i u 2027. i u 2030., a mi dok se god procesi i zadaće u klubu budu odrađivale onako kako je to slučaj danas i sada u ponedjeljak nakon utakmice, ćemo se radovati svakoj od tih godina i još mnogo duže.
